Otok Hvar je i dalje u žiži interesa graditelja, uglavnom stranaca ili domaćih tajkuna.
U pravilu se porijeklo kapitala ne provjerava, a otočani grade tek ako prodaju svoju djedovinu, od mjesečnih plaća pa i nekakvog dodatnog rada (turističko iznajmljivanje, poljoprivreda, ribarstvo...) to se zasigurno ne može. Zato se prodaje sve, najčešće građevinska i poljoprivredna zemljišta, ali ljudi tu i tamo također prodaju svoje stare kamene kuće, stanove i apartmane.
Kao investitori objekata se pojavljuju pjevači, umjetnici, ali i proslavljeni sportaši. Još davno su jelšansku Vitarnju otkrila braća Vili i Peter Ameršek, legende nogometnog kluba "Olimpija" iz Ljubljane, a u novijem vremenu Račić bivši "Dinamov" reprezentativac i srebrni vatreni iz Rusije Milan Badelj.
Vrboska je nezamjenjiva ljetna oaza nekadašnjem košarkaškom virtuozu Zoranu Ćuturi te njegovim klupskim kolegama iz slavnih dana zabrebačke "Cibone", braći Željku i Damiru Pavličeviću. Međutim, malo mjesto Zavala na osunčanoj južnoj obali škoja ponajviše obožavaju Slovenci, predsjednik UEFA-e Aleksander Čeferin i umirovljeni slovenski nogometni reprezentativac Valter Birsa.
Recimo i to da Čeferina većina Hvarana već doživljava kao svoga čovjeka, ugledan je, pristupačan i još k tome navijač "Hajduka". Pa kud ćeš boljeg susjeda, no nevelika kuća koja se vlasnički službeno vodi na njegovu suprugu Barbaru, vlasnicu i voditeljicu fotografske galerije u Ljubljani, visoko je i daleko od mora pa su se Čeferinovi stoga odlučili spustiti bliže hvarskoj obali.
Kupili su građevinsku parcelu zapadno od mjesne lučice i 60-ak metara od obalne zone, površine 1660 četvornih metara te upravo iščekuju građevinsku dozvolu za podizanje vile s dva pomoćna objekta.
Zemljište je, kako neslužbeno doznajemo, plaćeno oko 450 tisuća eura, po kvadratu nešto manje od 300 eura. Malo je otočana koji to od svoga poštenog rada mogu platiti, no čelni čovjek europske nogometne organizacije je svoj teren počeo ograđivati pa je ipak bilo manjih negodovanja od strane jednog susjeda, ali po svemu sudeći, smirit će se to.
Zavala je u zadnje vrijeme postala veliko gradilište, no budući da su investitori uglavnom ljudi koji ne žive stalno na škoju, mještani baš i nisu zadovoljni takvim razvojem situacije. Još prije ljeta požalili su nam se da je mjesto statistički na 170 stanovnika, da im se broj ljudi ne povećava, nego raste - broj građevina.
Nekako upravo u to vrijeme gradilo se čak 10 novih kuća, među kojima su dvije manje stambene zgrade i apartmani, a samo je jedan od investitora bio iz Zavale. Dakle, sve je to za prodaju, ljetovanje ili iznajmljivanje, jer u pravilu tu nitko od ulagača neće stalno živjeti.
- U jednom razdoblju dođu, opterete infrastrukturu i onda odjednom nestanu - grintaju stanovnici tog dijela Hvara.
U mjesto koje desetljećima karakterizira miran obiteljski turizam se vrlo malo ulagalo kada su u pitanju javni projekti. Do njega se, kako se to često opisivalo, stiže uskom i doista opasnom prometnicom te klaustrofobičnim tunelom Pitve – Zavala, koji je tadašnja JNA probila davne 1962. godine.
U mjestu nemaju adekvatnih parkirališta zbog čega su ulice ljeti uglavnom zatrpane automobilima, obnova i izgradnja lučice se najavljuje već godinama, a i plaža je svakim danom sve manje i manje.
Hoće li se Plažanima, kako popularno nazivaju ljude s južne strane otoka Hvara, jednog dana obiti o glavu takav pristup, vidjet ćemo, ali nešto se u tom pogledu zasigurno treba mijenjati da bi u budućnosti bilo bolje i domaćima i fureštima.
Zavaljanima se, naravno, treba omogućiti normalan standard i bavljenje turizmom, jer ne treba zaboraviti da to odredište tijekom ljeta posjeti između 6000 i 7000 gostiju, koji u pravilu ostvare od 50 do 60 tisuća noćenja, a upravo je to ono što im donosi glavninu prihoda neophodnih za cjelogodišnji život njihovih obitelji.
