Umirovljeni dalmatinski učitelj vodi tešku životnu bitku: ‘Oteli su mi kuću od 350 tisuća eura, a ja živim u derutnoj‘

Mnogi u Hrvatskoj kojima je u vrijeme socijalističke Jugoslavije bila nacionalizirana imovina nisu doživjeli povrat vlasništva, niti su za otete nekretnine ili pokretnine dobili pravičnu naknadu.

Među njima je je i obitelj Bojanić - Ronda iz Staroga Grada na Hvaru kojoj je tadašnja država krajem 50-ih godina prošlog stoljeća oduzela dvoetažnu kuću površine 165 četvornih metara i vrt od 237 kvadrata u povijesnoj jezgri grada.

Predstavnici vlasti tada su taj potez obrazložili "viškom stambenog prostora" koji su navodno imali Bojanići, pa je imovina u vlasničkom smislu postala "općenarodna", a njome je upravljao Fond za stambenu izgradnju Narodnog odbora Općine Hvar.

- Sjećam se k‘o i danas da su tada kod mog oca Franje došla dvojica ljudi u civilu i dvojica policajaca radi primopredaje. Naime, tada nam je dan rok u kojem kuću moramo isprazniti, premda za nju nismo dobili nikakav novac. Štoviše, u njoj su nam ostale bačve s vinom, slane srdele u barilima, građevinski materijal koji je otac prodavao...

Potekle su mi suze, jer nas je u obitelji bilo devet i većina je spavala u kući na rivi, a brat Stjepko i ja baš u kući u Srinjoj koli, i to ne zbog viška, nego zbog manjka prostora. No, naši argumenti nisu prihvaćeni, samo mi je jedan od te dvojice policajaca rekao "Ma, nemoj mali plakati, brzo će se to vama vratiti", ali to se nažalost nije dogodilo ni nakon više od 60 godina – ističe Joško Bojanić - Ronda (83), umirovljeni učitelj razredne nastave iz Staroga Grada.

Joško Bojanić - Ronda ispred svoje nacionalizirane kuće u povijesnoj jezgri Staroga Grada

Mirko Crnčević

Tu nacionaliziranu kuću je njegov djed po majci, Bepino Cervone, pred Joškovim krštenim kumovima ostavio upravo njemu. Ipak, formalno se vlasnički vodila na ime njegove majke Elizabete da bi je ona, po tadašnjim običajima, prenijela na oca mu Franju koji se i sada vodi kao posjednik "jedan kroz jedan" u katastarskim knjigama.

I dok se naš sugovornik školovao i učiteljevao izvan škoja, njegovi roditelji su se razišli, pa je Franjo od tog suprugina nasljedstva digao ruke. U međuvremenu je u toj kući stanovao dr. Zlatko Rudan, da bi se iz nje s vremenom iselio kada je izgradio svoj obiteljski dom.

Zatim se u objekt s obitelji uselio danas pokojni sudac Miljenko Ivanković, svojedobni predsjednik Općinskog suda u Starome Gradu. Obojica nekadašnjih stanara više nisu među živima, ali pitanje povrata imovine nasljednicima nekadašnjih vlasnika još uvijek nije riješeno.

- Kada sam se vratio na otok, radio sam u Dolu. Odlazio sam u tadašnju Općinu Hvar i tražio da nam se imovina vrati, ali su me tamo redovito dočekivali "na nož", dobro da me nisu zatvorili kao narodnog neprijatelja.

U zemljišniku u Starome Gradu dobio sam izvatke iz zemljišne knjige iz kojih je vidljivo da je 2016. u korist suca Ivankovića, a temeljem ugovora o kupnji stana s kraja 1993. godine, zabilježeno etažno pravo vlasništva na dijelu kuće koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagavaonice, kupaonice, hodnika i trijema, ukupne površine od gotovo 64 kvadrata, što je iste godine darovnicom preneseno na njegovu kći – dodaje naš sugovornik.

Umirovljenik Joško Bojanić - Ronda (83) više od 60 godina čeka na povrat vrijednih nekretnina na Hvaru

Mirko Crnčević

Bojaniću nikako nije jasno da su se takve stvari mogle raditi i u samostalnoj Hrvatskoj, u ratno vrijeme kada se dotadašnja Općina Hvar razdijelila na četiri lokalne jedinice. Naš sugovornik tvrdi da u zemljišniku nije mogao dobiti izvatke iz kojih bi bilo vidljivo što je s preostalom imovinom u Srinjoj koli, ali je saznao da je ona razdijeljena na još dvije kćeri pokojnog suca.

Budući da umirovljeni učitelj sa sinom Franom živi u derutnoj kući u Vijugastoj ulici u Starome Gradu, a da je njegov oteti objekt procijenjen na oko 350 tisuća eura, nastavio se boriti za povrat nekretnine ili da im se ona plati od strane osoba koje u njoj tek povremeno borave, uglavnom ljeti.

- Pisanim putem obratio sam se kćeri pokojnog suca, a ona mi je umjesto odgovora poslala policiju na kućna vrata. Sumnjam da su u igru oko uknjižbe na našu imovinu "svoje prste" imale i druge osobe.

Zbog toga sam se obratio Policijskoj postaji Hvar i USKOK-u da se to detaljno istraži, a nama kuća i vrt vrate, ali su me uputili da to rješavam sukladno Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ili u nekom drugom postupku po normama građanskog prava što se, prema iskustvu mnogih ljudi koji su u "istoj koži", ne bi okončalo nikad, a ne za moga života – smatra Bojanić.