StoryEditorOCM
OtociSMANJENJE TROŠKOVA?

Dalmatinski ugostitelji šokiraju najavom velikog zaokreta u cijenama i obrazlažu: ‘Kuhari nam već traže 3000 € plaće‘

Piše Mirko Crnčević
2. veljače 2024. - 19:52

Na otoku Hvaru je što se turizma i ugostiteljstva tiče mrtva sezona, rijetki su restorani i pizzerije koji rade, kafića nešto više.

Njihovi vlasnici su na zimovanjima po europskim skijalištima, neki za odmor birajuu Španjolsku ili Tajland, a u novije vrijeme sve češće otkrivaju Vijetnam kao destinaciju za izvansezonski "bijeg". Nije to više kao prije, kada je vrlo malo ljudi zimi napuštalo škoj, radilo se i izvan turističke sezone.

Mnogi su tada pripremali smještajne kapacitete za novo ljeto, obrađivali svoje vinograde i maslinike, neki čak i ribarili. Na cijelom otoku, osim "Parka" u Hvaru, nije radio niti jedan hotel tijekom proteklih božićno-novogodišnjih blagdana.

Ranije su se kroz zimu ljudi zabavljali na raznim plesovima, na škoju nije bilo većeg mjesta u kojem se nisu organizirali dočeci Nove godine, naročito u Hvaru, Starome Gradu i Jelsi. Bila je to ujedno i odlična reklama, jer bi se ti isti gosti na Hvar vraćali ljeti, nerijetko sa svojom rodbinom, pa i prijateljima.

Hvarani znaju reći "zašto bi se i gnjavili za sitnu lovu zimi, kada ljeti zgrnu toliko novca da im nije ni potreba raditi". Pa onda u taj kontekst dovode "nenormalne" cijene o kojima su prošlog ljeta brujali gotovo svi mediji u Hrvatskoj.

Često su nas upoređivali s Grčkom i govorili da smo puno skuplji, spominjala se kugla sladoleda koja je u Hvaru dosezala 3,50 eura, jumbo pizza od 80 eura, ležaljka od 40 eura... A ima li ta priča i drugu stranu medalje pokušali smo doznati od poznatog ugostitelja Vinka Ravlića (38), vlasnika restorana "Mustačo" u Pokonjem dolu.

- Točno je da mnogi na takav način razmišljaju ili objavljuju razne sadržaje, međutim, rijetko možemo čuti da netko komentira da su nama gotovo svake godine renoviranja objekata zahtjevna i vrlo skupa. Materijali su otišli u nebo, a sve teže pronalazimo i meštre, tako da naše poslovanje prate i ozbiljni problemi.

image

Vinko Ravlić, vlasnik restorana ‘Mustačo‘ u Hvaru: ‘Oborita riba na grčkim peškarijama košta kao trećina kilograma kod nas‘

Privatni album

U sezoni također teško dolazimo do radne snage, inflacija je učinila svoje, pa konobari sada već traže mjesečnu plaću od 1300 do 1500 eura, a kuhari od 2500 do 3000 eura, ponegdje čak i više. Tome treba pridodati smještaj i hranu, koliko su skočile cijene nabave i energenata o tome ne treba ni govoriti – ističe Ravlić, koji se praktično "rodio" u restoranu, a upravo se vratio s odmora iz Njemačke.

Prema njegovim riječima, bačva piva od 50 litara u Njemačkoj se nabavlja po cijeni od oko 53 eura, a ugostitelji su je kod nas prošlog ljeta plaćali 139 eura. Slično je i s popularnim gaziranim pićima, a osobito s vinima i vodom.

Kod njih butelja vina u veleprodaji zna biti gotovo 10 eura jeftinija nego u Hrvatskoj. Pakiranje pelata rajčice od dva i pol kilograma u Njemačkoj košta 2,79 eura, a u nas više od šest eura.

Na grčkim peškarijama je kilogram škarpine i druge oborite ribe 10 eura, dok ona kod nas na otocima s PDV-om zna biti čak i više od 35 eura po kilogramu.

- Ubija nas nabava i baš zato nam cijene figuriraju visoke. Kada idete kupiti voće i povrće zaboli nas glava, a nažalost vrlo malo toga završi u džepovima proizvođača.

image

U austrijskim zimovalištima poput Lecha cappuccino košta 13 eura

Privatni album

Bogate se preprodavači i tu naprosto ne možete ništa. A unatoč svemu, cijene kod nas i nisu tako visoke, puno znači i lokacija, primjerice u Italiji sam nedavno na atraktivnom trgu kavu platio 7,50 eura, a kod nas se može popiti za euro i pol.

U austrijskim zimovalištima cijena cappuccina doseže čak 13 eura, u Njemačkoj je jelo poput naše pašticade 23,5 eura, dok se ono u Hrvatskoj može naći za 15-16 eura. Na zapadu su cijene nabave i porezi znatno niži, a cijene u restoranima veće – dodaje Ravlić.

Naš sugovornik tvrdi da u pravilu radi od 1. svibnja do 15. listopada, u srcu sezone zapošljava 13-14 radnika, dijelom i iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Makedonije, međutim, lani je imao i dva Indonežanina koji su se pokazali vrlo dobrima.

Govori da se od ugostiteljstva može živjeti, da ne može onda se s tim ne bi ni bavio, ali ne zgrće se novac tek tako kako neki misle. U svakom poslu se, smatra Ravlić, može dobro zaraditi ako se profesionalno i odgovorno radi, o čemu svjedoči i to da keramičar u danu na otoku može zaraditi tristoinjak eura.

Recimo i to da se Hvarom zadnjih dana pronosi priča kako je ležaljka na Tajlandu 1,50 eura po danu, što se s nama doista ne može uspoređivati. A tome su, kako smo u gradu podno Fortice mogli čuti, ponajviše krive visoke cijene koncesija i što je najgore najavljuje se njihovo enormno poskupljenje, čak i do 10 puta.

Stoga se mnogi otočani pitaju je li to moguće, kako li će tek onda izgledati naša ponuda. Ipak, točnosti radi recimo da su turisti ležaljke u Hvaru lani plaćali od 10 do 30 eura, pa želimo vjerovati da poskupljenja neće biti.

A Vinko Ravlić, upravo kao i ostali ugostitelji, vjeruje da će nadolazeća turistička sezona biti dobra, pogotovo što u pravilu neće dizati cijene svojih usluga nego se više koncentrirati na smanjenje troškova, samo da ne bude (pre)velikih turbulencija u našem okruženju jer usijanih glava nažalost ima na sve strane.

Aco Petrović: ‘Vraćam se na ljeto‘


- Još ranije su moj prijatelj i zet radili u konobi "Lem", vlasnika Marija Leke u Vrboskoj. Bili su zadovoljni plaćom, smještajem i hranom pa sam s vremenom došao za njima. Tu konobarim već nekoliko godina, nemam problema s jezičnom barijerom i nisam naišao na nikakve neugodnosti. U Srbiji sam prije nego što sam tu stigao radio za 550 eura, a ovdje je to puno bolje i zato ću, ako sve bude uredu, doći i dogodine. Dakle, moja iskustva su pozitivna i sasvim je izgledno da će samnom u Vrbosku doći još ljudi koji u ovom lijepom mjestu žele raditi po puno povoljnijim uvjetima – najavio je lani Aleksandar Petrović (52) iz Zemuna.

‘Zimski san‘ umjesto cjelogodišnjeg turizma


- Jelsa, pa i druga mjesta na Hvaru su još kada su imala samo nogometna igrališta, a bila bez sportskih dvorana i ostale infrastrukture, na zimske pripreme privlačila brojne klubove. Spomenut ću samo da smo od 1973. pa do osamdesetih godina bili domaćini nogometašima Hajduka, Željezničara, Radničkog, OFK Beograda, Crvene zvezde, Partizana, Dinama, Radnika, Olimpije, Slobode... Tada se u hotelu "Mina" izgradio i zatvoreni bazen, moglo se, radilo i zarađivalo - dolazili su nam čak i Šveđani. Sada više nažalost nemamo zimskog turizma, ali zato naši turistički radnici i hotelijeri imaju "zimski san", a bilo bi dobro da se napokon okrenemo cjelogodišnjem turizmu i da se ugledaju u Medulin i neka druga priobalna mjesta kako se u tom smislu i dandanas organiziraju - poručuje Tomislav Lazaneo iz Jelse, bivši nogometaš, sportski i turistički radnik, kojemu se kao najdraža u sjećanje urezala utakmica ondašnjih velikih nogometnih trenera i "Jelse" (1973.), kada su izgubili 4:1, a počasni gol legendarnom Beari zabio je upravo on u drugom poluvremenu.

image

Konobar Aleksandar Petrović iz Zemuna prošlo ljeto je odradio u restoranu ‘Lem‘ Marija Leke u Vrboskoj

Mirko Crnčević
image

Tomislav Lazaneo iz Jelse sa sličicom velikih nogometnih trenera s kojima je NK ‘Jelsa‘ 1973. odigrala veliku utakmicu

Mirko Crnčević
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
21. studeni 2024 23:47