U Komarni u ove četiri godine progovorili i kineski!; ‘Uh, baš nam je krivo što odlaze! Nije ih se ni čulo ni vidjelo osim kad bi radili, a u jednom momentu ih je ovdje bilo tisuću! Zai jian! Znate li što to znači?‘

U Komarnoj se više ne čuje kineski jezik. Nema Kineza koji su četiri godine gradili Pelješki most. Otišli su kući u daleku Kinu. Njihov posao u neretvanskom priobalju je završen, most sagrađen i čeka službenu ceremoniju otvorenja.

Pune četiri godine stalni stanovnici Komarne i Brijeste bili su upravo radnici Kinezi. Njih šestotinjak preko noći je udvostručio broj stanovnika u ovim turističkim mjestima koja ljeti ožive, a zimi opuste.

Kad bi zvono s platformi na gradilištu označilo kraj radnog vremena, Kinezi su u manjim ili većim skupinama napuštali gradilište i odlazili u svoj privremeni smještaj u sobama i apartmanima u Komarnoj. Tada bi ih i zapazili. A bili su skoro nevidljivi. Tihi, mirni, nenametljivi. Posvećeni isključivo onome zbog čega su došli - radovima na mostu...