Zbog naglog pada zaliha plave ribe, uvedeno je novo ograničenje ribolova plivaricama u ribolovnoj zoni A na sjevernom Jadranu. Do početka zimskog lovostaja ribolov će biti dopušten najviše pet dana mjesečno. Razmjeri pada ribljeg fonda najbolje se vide u podacima o ulovu: dok je 2014. godine izlovljeno oko 72 tisuće tona plave ribe, današnji ulovi kreću se oko 33 tisuće tona. Istodobno, s obzirom na porast brojnosti tune u Jadranu, koja se hrani i srdelom, postavlja se pitanje i planira li Ministarstvo povećati kvote za ulov tune.
Na naš upit kažu da se zasebna procjena za Jadransko more ne provodi. S obzirom na to da je plavoperajna atlantska tuna visokomigratorna vrsta, znanstvena procjena stanja provodi se u okviru rada Međunarodne komisije za zaštitu atlantskih tuna (ICCAT) za cijelo područje nadležnosti. Razlikuju se zapadni stok plavoperajne atlantske tune (zapadni Atlantik) i istočni stok (istočni Atlantik te Sredozemno i Crno more), a znanstvene procjene ukazuju na to da je istočni stok plavoperajne tune zdrav i da se njime upravlja na održiv način.
– Trenutačne znanstvene procjene ne daju konkretan podatak o biomasi. Znanstvena procjena koja je bila temelj za donošenje odluke o ukupnome dopuštenom ulovu (Total allowable catch – TAC) ukazala je na porast reproduktivnog potencijala stoka (SSB), što je omogućilo njegovo povećanje tijekom novoga trogodišnjeg upravljačkog ciklusa (2026. – 2028.).
TAC se na godišnjoj razini određuje za trogodišnje razdoblje za čitavo područje kako bi se osigurala predvidivost i stabilnost, posebno za sektor, iako postoje mehanizmi za smanjenje TAC-a tijekom tog ciklusa u slučaju da dođe do zabrinjavajućih signala. Prvo sljedeće povećanje kvote plavoperajne tune očekuje se tek za trogodišnji ciklus 2029. – 2031., ako znanstvene procjene i dalje budu upućivale na zdrav i stabilan stok koji nastavlja pokazivati porast reproduktivnog potencijala – odgovaraju iz Ministarstva.
Rezultati istraživanja upućuju i na zaključak da su srdela i inćun dominantne vrste u prehrani tune u divljini, no u prehrani značajan udio čine i glavonošci, rakovi i demerzalne vrste riba. U smislu navedenog, veća izlovna kvota za tunu ima potencijal u određenoj mjeri umanjiti pritisak na stokove sitne plave ribe, no zbog drugih čimbenika za koje se smatra da su sinergijskim učinkom doveli do lošeg stanja ovih stokova, to vjerojatno neće biti presudni faktor.
Što se tiče stoka srdele, ocijenjen je u izuzetno lošem stanju: biomasa stoka nalazi se ispod referentne razine Blim, uz istodobno visoku ribolovnu smrtnost. Posebno zabrinjava činjenica da se negativan trend biomase i novačenja bilježi tijekom duljeg razdoblja, unatoč višegodišnjim mjerama ograničavanja ulova i smanjenja ribolovnog pritiska.
– Zaključak o stanju stoka nije donesen na temelju jednog pokazatelja. U obzir su uzeti rezultati znanstvenog eho-monitoringa, koji omogućuje neovisnu procjenu biomase srdele u moru, podaci o ukupnim ulovima svih država, veličinska i starosna struktura populacije, biološki parametri, kao i podaci o prostornoj distribuciji ribolovne flote i razini ribolovnog pritiska. Više neovisnih izvora podataka pritom pokazuje isti signal – dugotrajan pad biomase i nedovoljnu razinu novačenja.
Dodatnu važnost imaju rezultati za sjeverni Jadran, koji je jedno od najproduktivnijih područja Sredozemlja i jedno od ključnih područja hranjenja i razvoja sitne plave ribe. Promjene u tom području stoga mogu imati značajan utjecaj na ukupno stanje jadranskog stoka. Istodobno, lošija veličinska struktura ulova u području od posebnog značaja za budućnost stoka predstavlja dodatni signal za oprez – kažu iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, navodeći da se procjena o ozbiljnom stanju populacije srdele temelji na najrecentnijoj znanstvenoj procjeni stanja stoka za cijelo Jadransko more, provedenoj u okviru rada Opće komisije za ribarstvo Sredozemlja.
Kažu da su svjesni mogućih gospodarskih posljedica ograničavanja ribolovnog napora, te već provode mjere potpore kojima se nastoje ublažiti negativni učinci na ribare i povezane djelatnosti. U okviru aktivnosti državne potpore u ribarstvu, a vezano uz plivaričarski ribolov, provode se mjere za koje je dobiveno odobrenje Europske komisije, te su doneseni zakonski i podzakonski propisi za njihovu provedbu. Radi se o potporama male vrijednost – dva milijuna eura, i potporama u okviru skupnog izuzeća, odnosno štete na ulovima i alatima od dupina u gospodarskom ribolovu na moru – oko milijun eura.
– Kako bi se djelomično smanjili negativni efekti koji su navedeni ranije, te kako bi se održala flota i zaposleni u ovom segmentu gospodarskog ribolova, potrebno je provesti dodatne mjere privremene i trajne obustave ribolova. Da bi se mogle provoditi, ove državne potpore podliježu prethodnoj prijavi (notifikaciji) Europskoj komisiji te njezinu odobrenju. Komisija je odobrila ove potpore te se mjera privremene obustave kroz državne potpore počela provoditi tijekom 2026. godine, a do sada je državnim potporama za siječanj i svibanj 2026. isplaćeno oko šest milijuna eura.
Također, za ovu mjeru trenutno se isplaćuju i potpore s pomoću Programa za ribarstvo i akvakulturu (siječanj i svibanj 2025.) u ukupnom iznosu od oko devet milijuna eura. Ukupan je iznos ovih isplaćenih potpora u 2027. godini oko 18 milijuna eura. Objavljen je Pravilnik o provedbi mjere trajne obustave ribolova, a njezina provedba, u vrijednosti od ukupno 20 milijuna eura, započinje u rujnu ove godine – objašnjavaju iz Ministarstva. Na razini Europske unije aktivirana je i mogućnost dodjele potpore iz Europskog fonda za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu.
Direktor postirske "Sardine", tvrtke koja se bavi ulovom, preradom i konzerviranjem ribe, kaže da se svako značajnije ograničenje ribolovnih dana izravno odražava i na prerađivačku industriju jer smanjuje količinu domaće sirovine.
– Za tvrtku poput "Sardine", koja objedinjuje ribolov i preradu te surađuje s domaćim ribarima i kooperantima, kontinuitet opskrbe iznimno je važan kako bismo mogli kvalitetno planirati proizvodnju, ispunjavati ugovorene obveze prema kupcima i održavati zaposlenost.
Naravno da nam je dugoročno u interesu zdrav i održiv riblji fond, jer bez održivog ribarstva nema ni održive prerađivačke industrije. Međutim, ovako snažno smanjenje ribolovnog napora u kratkom roku ozbiljan je izazov za cijeli lanac, od ribara do prerade. Zbog toga smatramo da se prilikom donošenja ovakvih mjera, uz biološke pokazatelje, mora voditi računa i o njihovim gospodarskim i socijalnim posljedicama – naglašava Kristijan Zanki.
Zanki tvrdi da kada se količina raspoložive sirovine značajno smanji, a potražnja ostane ista, prirodno je očekivati pritisak na rast cijene srdele.
– Koliki će taj rast biti, u ovom je trenutku teško precizno procijeniti jer će ovisiti o stvarno dostupnim količinama, stanju na regionalnom i međunarodnom tržištu te mogućnostima nabave iz drugih izvora. Sirovina je pritom jedan od ključnih elemenata ukupnog troška proizvodnje.
Uz rast cijena energenata, ambalaže, rada i ostalih ulaznih troškova, dodatno poskupljenje ribe svakako povećava pritisak i na cijenu gotovog proizvoda. Naš je cilj maksimalno amortizirati takve poremećaje kroz učinkovitost proizvodnje i dobro planiranje nabave, ali dugoročno nije realno očekivati da industrija može u cijelosti preuzeti svaki dodatni rast troškova.
Ne dovodimo u pitanje potrebu zaštite ribljeg fonda. Ako znanstvene procjene pokazuju značajno pogoršanje stanja srdele, odgovorno je reagirati i poduzeti mjere koje će omogućiti njezin dugoročni oporavak. Zdrava populacija srdele temelj je ne samo ribarstva, nego i opstanka domaće prerađivačke industrije.
Međutim, smatramo da mjere trebaju biti proporcionalne, dobro ciljane i praćene kontinuiranim znanstvenim monitoringom kako bi se moglo procijeniti daju li očekivane rezultate. Također je iznimno važno u proces uključiti sve sudionike u lancu, ribare, prerađivače i struku, i paralelno razmišljati o mjerama koje će pomoći sektoru da premosti razdoblje smanjene dostupnosti sirovine. Zaštita resursa i očuvanje domaće ribarske i prerađivačke industrije ne bi trebali biti suprotstavljeni ciljevi. Dugoročno možemo biti uspješni jedino ako ostvarimo i jedno i drugo – navodi Zanki.
Pitali smo ga i može li domaća industrija prerade ribe nadoknaditi manjak srdele uvozom iz drugih područja. Zanki smatra da uvoz može djelomično ublažiti manjak domaće srdele, ali teško može biti potpuna zamjena za domaći ulov.
– Nabava iz drugih područja podrazumijeva dodatne logističke troškove, dulje rokove dobave, veću izloženost promjenama cijena na međunarodnom tržištu, ali i potrebu da sirovina zadovoljava naše zahtjeve vezane uz kvalitetu, veličinu, sljedivost i sigurnost hrane. Dodatni izazov predstavlja činjenica da su pojedine države ove godine ograničile ili zabranile izvoz srdele kako bi prioritet dale vlastitoj prerađivačkoj industriji.
Smatramo da bi i u Hrvatskoj trebalo razmotriti odgovarajuće mehanizme kojima bi se zaštitila domaća prerada, osobito u okolnostima općeg nedostatka srdele na području Mediterana. Dio hrvatske smrznute srdele danas se plasira na druga tržišta Europske unije, poput Grčke, Španjolske i Francuske, što dodatno povećava pritisak na raspoloživost sirovine za domaće prerađivače.
Posebno treba imati na umu da su domaća srdela i njezino jadransko podrijetlo važan dio tradicije i identiteta hrvatske riboprerađivačke industrije. Zato uvoz može biti jedan od mehanizama za održavanje kontinuiteta proizvodnje, ali ne može dugoročno zamijeniti stabilan i održiv domaći ribolov. Upravo zbog toga smatramo da je zajednički interes svih uključenih očuvati riblji fond, ali istodobno sačuvati domaću flotu, preradu, radna mjesta i tržišnu poziciju koju je hrvatska riboprerađivačka industrija desetljećima gradila – zaključuje Zanki.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....