Nakon 19 godina s radom prestaje Dubrovačka televizija (DUTV), prva lokalna televizijska kuća na jugu Dalmacije, koja je godinama bila i u ponudama niza kabelskih operatora širom hrvatske, a time i na ekranima znatno šire publike.
Zadnje emitiranje programa novinari DUTV-a na čelu s glavnom urednicom Marijom Njavro imali su - danas. Medijska kuća čiji su suvlasnici Orsat Zovko i Vlatko Banović otvorila je stečaj, zaposlenicima nije isplaćena plaća za siječanj, a kako je u poruci svojim gledateljima kazala urednica Njavro, sumnjaju da će je dobiti i za veljaču.
- Nitko od zaposlenika nije primio plaću za siječanj, a prema informacijama koje nam je dao većinski vlasnik teško da ćemo biti plaćeni za sve što smo radili u veljači. Nitko od nas ne prima naknade za prekovremeni rad niti smo to ikad tražili.
Ovaj posao radimo iz ljubavi, ali od toga se ne može živjeti, pa vjerujemo u institucije pravne države i poduzet ćemo sve korake kako bismo primili plaće za sve što smo do danas odradili. Dragi gledatelji, zahvaljujemo za na pažnji i vjernosti dugih 18 godina - rekla je Njavro u oproštajnoj poruci gledateljima DUTV-a.
Dubrovčanima je to bila prva televizijska kuća sa sjedištem u njihovu gradu i emotivno su vezani uz taj medij. Prije 18 godina osnovao ju je televizijski bard Dragan Banović, snimatelj koji je radio za najpoznatije svjetske agencije, a njegove ekskluzivne snimke granatiranja Dubrovnika tijekom Domovinskog rata obišle su svijet.
Vrhunski profesionalac kojem je "najvrednija" imovina bio njegov mobitel i kontakti u njemu, a koji je nesebično priskakao u pomoć kolegama, 2005. godine odvažio se za u to vrijeme u Dubrovniku nešto nemoguće. Osnovao je privatnu televiziju koja je gledateljima pod Srđem, ali i znatno šire, ponudila sve ono za što na nacionalnim medijima nije bilo prostora i(li)vremena.
I Dragan je pogodio "u sridu". DUTV je na širem gradskom području bila vrlo gledana upravo zahvaljujući lokalnom sadržaju, vijestima iz svake ulice i sugovornicima iz susjedstva. Bio je to Banovićev životni projekt koji je krenuo nizbrdo nakon što je osnivač preminuo 2013. godine.
Nakon njegove smrti kao suvlasnik pojavio se Orsat Zovko, Dubrovčanin koji je u hrvatskoj javnosti itekako poznat kao menadžer Mirka Filipovića - Cro Copa, a biznis s animiranim filmovima i dječjim televizijskim kanalima Orlando Kids i Bambino zamijenio je promocijom borilačkih sportova te postao vlasnik međunarodnih borilačkih TV-kanala poput Wataaa, Fight Channel Worlda, a na kraju i jedan od najvećih promotora Final Fight Championshipa (FFC).
No, očito ni njegovo veliko iskustvo i angažman nisu uspjeli održati na nogama lokalnu televiziju u žestokoj tržišnoj borbi. Poznavatelje prilika to i ne čudi, jer medijskim kućama u gradu koji živi isključivo od turizma, dakle izvozne industrije i u kojem posluje desetak lokalnih internetskih portala, dvije televizije i nekoliko radijskih postaja, i to uz HRT-ov radijski i televizijski centar, te čak četiri lokalna tiskana tjednika, doista nije lako osigurati poslovanje.
Da DUTV posrće, moglo se vidjeti početkom godine kada ju je nakon šest mjeseci napustio tadašnji direktor Tomislav Tabak, koji je prije toga punih šest godina bio na čelu gradskih tvrtki "Sanitat" i "Čistoća", pri tom javno optuživši vlasnike da su svojim poslovnim potezima zapečatili sudbinu prve dubrovačke lokalne televizije.
Novinarska redakcija je tada stala iz svojih vlasnika i uzvratila optužbama na Tabakov račun. Oglasio se i sam Zovko prozvavši direktora da je tijekom polugodišnjeg mandata rušio Dubrovačku televiziju koja je, kada je preuzeo, bila pred gašenjem.
- Preuzeo sam zastarjelu televiziju koja je proizvodila smiješnih petnaestak minuta vijesti dnevno, i to ne uživo. Reprize repriza su se emitirale na superzastarjeloj opremi u prostoru koji je više sličio na oronuli stan, nego na televizijsku kuću.
Stabilizirao sam tvrtku, oplemenio cijeli posao, kupio novi prostor, izgradio studio i doveo DUTV na razinu na kojoj nikad nije bila – poručio je Orsat Zovko prije dva mjeseca.
Bilo kako bilo, Dubrovčani su izgubili prvu i jednu od dvije lokalne televizije, no važnije od toga je da njezini novinari, kamermani, tehničari i drugi zaposlenici nisu dobili plaće, a računi im se, kao i svim građanima, samo gomilaju.