Volite li tunjevinu, po svoj je prilici često kupujete u konzervi - uvijek je dostupna, a i praktičnija je. No, tunjevina iz konzerve nosi određene rizike, a među njima je i pitanje porijekla. Znate li kako ćete brzo otkriti gdje je ulovljena tuna koja je završila u konzervi koju upravo držite u ruci? Samo pogledajte ambalažu, na poleđini bi ribolovno područje moralo biti označeno prema međunarodnoj klasifikaciji (FAO + odgovarajući broj).
Primijetite li oznake FAO 61, 67, 71, 77, 81 i 87, upozorava udruga za zaštitu potrošača Efektiva, tuna je ulovljena u djelovima Tihog oceana u kojima postoji opasnost od radijacije, a među tim područjima je i ono u blizini Fukushime, gdje se prije 12 godina dogodila havarija nuklearne elektrane. Kako navodi Efektiva, unatoč tome što je od toga prošlo 12 godina, postoji opravdana bojazan da morski organizmi koji žive u obližnjim vodama još uvijek imaju povišenu razinu radijacije.
Premda su gore navedene oznake prema upozorenju s Efektive najveći znak za uzbunu, prema istom izvoru još su neka ribolovna područja koja su pod povećalom zbog sumnji na različite vrste onečišćenja pa se tako nepoželjnima smatraju konzerve sa sljedećim oznakama: FAO 21 – sjeverozapadni Atlantik, FAO 27 – sjeveroistočni Atlantik, FAO 27. III d = Baltičko more, FAO 31 = središnje-zapadni Atlantik, FAO 34 = središnje-istočni Atlantik, FAO 37.1, 37.2 u 37.3 = Sredozemno more, FAO 37.2.1 = sjeverni dio Jadranskog mora (ribolovno područje slovenskih ribara), FAO 37.4 = Crno more, FAO 41 – jugozapadni Atlantik, FAO 51 i 57 – Indijski ocean, FAO 61, 67, 71, 77, 81 i 87 – Tihi ocean, FAO 48, 58, 88 – Antarktik.
Međutim, portal Raskrinkavanje.rs negira postojanje opasnosti po potrošače te citira srbijansko Ministarstvo poljoprivrede koje navodi kako uzorkovanjem ribe iz velikog broja zemalja ove godine nisu pronašli nedozvoljen nivo radioaktivnosti te da se morski plodovi mogu konzumirati bez bojazni.
Branko Petrinec, predstojnik jedinice, znanstveni savjetnik i stručnjak za zaštitu od ionizirajućeg zračenja iz Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada (IMI) za Faktograf je kazao kako taj institut redovito provodi radiološku kontrolu hrane.
“U jednom dijelu to se odvija kroz redoviti monitoring uzoraka hrane prema shemi definiranoj programom monitoringa radioaktivnosti okoliša s nadležnim tijelima u Ministarstvu unutarnjih poslova, a drugi dio odnosi se na analizu dostavljenih uzoraka prema zahtjevu tržišnih subjekata čiji proizvodi ulaze u hranidbene lance. Potonje analize, koje uključuju i kontrolu uzoraka hrane koja se preko Hrvatske uvozi u EU te su nam dostavljeni od strane carinskih službi, provodi se samo na zahtjev pa je obaveza proizvođača i distributera hrane da taj proces pokrenu u skladu sa svojim zakonskim obavezama ili prema naputku Carine ili Državnog inspektorata. U slučaju da se ustanovi razina radioaktivnosti koja nadmašuje zakonom dozvoljene vrijednosti, IMI o tome obavještava i naručioca analize i nadležni inspektorat, dok su ostali postupci van ingerencija IMI-ja" ustvrdio je Petrinac te dodao kako u IMI-ju “u zadnjem desetljeću nije ustanovljena radioaktivnost u uzorcima hrane, pa time i ribe, koja bi nadmašivala zakonom dozvoljene vrijednosti”.