Najava stanovnika Kaprija “da će svaki dan prosvjedovati i svojim tijelima spriječiti korištenje novoizgrađenog trajektnog pristaništa” podsjetila je autora ovih redaka na početke novinarskog puta. Kad je prije pedeset godina kao mladi novinar stigao u Kaprije (na slici), gdje ga je sjajno tretirao Nikola, ondašnji predsjednik Mjesnog odbora, koji je imao i nadimak Bilo Jaje. Poslije obilaska tog lijepog otočnog mjesta stigli smo pred vapor što nas je vraćao u Šibenik, kad nas je predsjednik Mjesnog odbora iznenadio svojom neobičnom molbom: – Nemojte pisati puno lijepo o Kapriju! Doći će nam previše turista, pa ćemo izgubiti svoj mir!
U tom stilu je i aktualan prosvjed. Iracionalan, sebičan i nekorektan prema državi, koja je u novo pristanište uložila 24 milijuna kuna. Investicija je triput usuglašena s predstavnicima Mjesnog odbora, a sad dijelu Kaprijana nije po volji. Oni traže da se proširi cesta, a istodobno su protiv dolazaka automobila na otok! Podsjećaju nas na jednog šibenskog studenta, koji je tražio podstanarsku sobu u Zagrebu uz uvjet da je gazdarica nevina, ali da ima lijepu kćer od 16 godina!
Konačno, tko se poslije dogovorena posla ima pravo igrati s nemalim novcima poreznih obveznika! Neki bi drugi otočani kleknuli pred županijskom i državnom vlasti da na njihovu školju investira 24 milijuna kuna, a Kaprijani svojim prosvjedima pljuju na nemala uložena sredstva. Podsjećaju na staru šibensku zajebantsku izreku: – Ništa im ne valja, a ne znaju što žele!