Osvanuo je oblačan i „jugovit“ utorak, uredno je u 9,30 iz Šibenika na Jadrolinijinoj liniji 505 isplovila Premuda, za njom
u 11.30 trajekt koji inače vozi za Zlarin- Kaprije- Žirje.
Juga je u luci u tom trenutku bilo oko 15 čvorova, vanka vjerojatno nešto više.
Svakako- trajekt je isplovio ali, bez pristajanja na Zlarinu (neshvatljivo) i na Kapriju (shvatljivo).
Sreća se osmjehnula jedino Žirju.
Naravno, odmah su uslijedili pozivi otočana, prije svega Zlarinjana jer... uistinu, neshvatljivo im je da po nekih 15-tak čvorova juga u luci, „nešto-ništa“ čvorova u Kanalu sv. Ante i dvadesetak čvorova u oko milju rute od Kanala do punte Zlarina, trajekt, ili bilo koji brod, ne može pristati u zlarinskoj vali, zaštićenoj od juga.
Nego po izlazu iz Kanala, trajekt provu okreće prema Prviću da bi s njegove „gornje“ strane, između otoka i kopna, uzeo pravac prema Žirju, koliko toliko zaklonjen otocima šibenskog arhipelaga. Naravno da se to događalo i ranije ali, nekako, ranije kao da je zaista trebalo biti prilično gore stanje mora za takvu odluku.
Ako bismo sad zvali Agenciju za obalni linijski promet oni nam bez brodara, Jadrolinije ništa službeno i odmah ne bi mogli reći a da zovemo brodara, Jadroliniju, tj napišemo uobičajeni „dopis“ odgovor bismo dobili nakon nekoliko sati ili sutra. Znamo i što bi u njemu pisalo: da je odluka na zapovjedniku broda kojem su na prvom mjestu sigurnost putnika, broda, posade itd.
Sigurno da je tako.
Ali...kako su otočani živi ljudi, koji cijeli život provode na relacijama tih brodova za male šibenske otoke, u jednom nevelikom i prilično sklonjenom akvatoriju, gdje se kamenom možeš baciti od kopna do Zlarina ili Prvića, postaje im nejasno kako se „istrankom“ može a trajektom ili „velikim“ brodom- ne može. Do Zlarina. Nisu slijepi za stanje mora i neosjetljivi na pitanja sigurnosti plovidbe, ali, Zlarin je uvijek po jugu bio izuzet iz toga prekida linija- osim ako zaista nije gusto, a tome se onda ništa ne može reći.
U Kapriju, tu su se uvjeti, međutim, u međuvremenu „pokvarili“ kad je u pitanju jugo, jer mu je novo trajektno pristanište kudikamo izloženije nego ono staro, no to je odnedavno priča za sebe i ma što tko pričao, vidjet ćemo što će to pristanište otoku i otočanima donijeti- a što oduzeti. Vrijeme će sve pokazati. Naknadna pamet, međutim, nikoga neće spasiti.
Svakako, šibenski prijevoznici i otočani opet u utorak nisu mogli do Zlarina (neshvatljivo) i Kaprija (shvatljivo).
Inače, Jadrolinija je za liniju 505, kako je i najavila, na šibensko područje poslala umjesto zimi neuvjetne Lare, Premudu, sad kad je zima na izdisaju. I kad bi Lara bolje odgovarala- al tko to smije reći bez komentara „nikad im nije dobro“. To što je netko pobrkao „tajming“, prolazi „ispod radara“. Evo vam sada Premuda i-kuš.
Robustna Premuda, nekidan je, pak, na očigled pune zlarinske rive, po vjetru iz maestrala od najviše 4-5 čvorova, moru 1-2, dva puta neuspješno pristajala na svoj vez na rivi da bi iz trećeg pokušaja pristala s druge strane gdje ju je, praktički, na vez prislonio rečeni maestralić.
Sve bi to ostalo na čuđenju i nevjerici promatrača, da ti promatrači nisu kasnili u grad skoro pola sata. Bila je nedjelja i mnogi su nastavljali putovanja, recimo u Zagreb.
Što ako je netko išao na autobus?
Što će biti s kašnjenjem kad krene sezona, uz tako teško upravljivu Premudu- pitaju se otočani malih šibenskih otoka.
Kasnila je i hitra Lara ali, samo zato što je putnika i tereta sve više a brodova- isto.
Stvar postaje dosta apsurdna. Novo vrijeme donijelo je otocima i otočanima puno brži način života, puno veće zahtjeve za brzom komunikacijom svake vrsta- a stvarnost njihova „prebacivanja“ na otoke postala je sve kompliciranija, sporija, tromija i s prekidima koji su nekad bili nezamislivi.
Ovo što se događa moglo bi se nazvati „stilskim vježbama“ brodara s otočanima, a u malo slobodnijoj interpretaciji i „figurama veneris“: sad čekamo što će, koja poza... biti slijedeća.