Nekako sam znala da će se to jednom dogoditi. Da će Split doživeti da mu plaže, kale i kalete, room, zimmer und camera budu pretesne da prime sve one koji otkrivaju da Dalmacije ima i mimo Dubrovnika, Hvara, Brača, Korčule i Zrća. Dakle, da je srce Dalmacije, onako objektivno, ipak u njenoj prestonici Splitu i da se grad proteže i dalje od zakrčenih ulica koje vode do pretrpanih trajekata.
Sa prvih stranica novina državnom se budžetu smejulje informacije tipa: „Rekordan promet putnika u zračnoj i trajektnoj luci“, „Split više nije prolazna luka već i mjesto odmora“, do „Turisti ajte ća, nema mista,“ što je, kažu tekstopisci, situacija nezabeležena „od kad je Hrvatske“.
I kako sve u Splitu i u vezi s njim mora biti drugačije, turistički boom u Dioklecija...
