StoryEditor
Spektarzalog za budućnost

Jadran se obnavlja! Zabrane i korona učinile su svoje, riba nam se vratila, počeo se pojavljivati i škamp, kozica se proširila do Istre...

10. listopada 2020. - 21:14
Antonio Šunjić: Moramo zaštititi duboka hladnija područja, to su riblje baze. O tome se mora misliti kao na naš zalog za budućnostNikša Stipaničev/HANZA MEDIA

Urbi et orbi možemo objaviti vijest da se u našem Jadranskome moru nakon dužeg vremena opet počeo pojavljivati škamp, da se evidentno obnovio fond mola i tune, kozica proširila do Istre, a u opasnost došao švoj ilitiga list.

A ako se netko pita zašto smo svjedoci sve učestalijeg pojavljivanja morskih pasa i ulaska kitova u naš dio morskog plavetnila, evo i odgovora. Nije to samo zato što se klima bitno promijenila i napravila promjenu ravnoteže. Ulogu su svakako odigrale i veće količine tuna koje su zaštitom i regulacijom ribolova unutar Jadrana pronašle obilje hrane. I eto nam odjednom gostujućih velikih morskih bića koja su u Jadranu pronašla bogatu samoposlugu.

Iz prve nam ruke ove podatke šiba koćar Antonio Šunjić, prvi čovjek ceha ribara Splita i Splitsko-dalmatinske županije.

U županijskom cehu prijavljeno je 320 obrta za ribarstvo, od toga 70 koćarskih i 40 plivaričarskih, uz ostale im kolege iz branše, pojačane s podosta pridruženih izvancehovskih sudionika, nakupcima, prekupcima, trgovcima…

Šunjić kaže kako je na brojnost životinjske populacije u podmorju utjecaja imala i korona. Jer dok je ona jurila u prvoj zimskoj turi i ribare privezala na sidru, moru se dalo nekoliko mjeseci slobode. A znate kako to već ide kod slobode, s nepostojanjem ugroze, nastane vatromet života.

Umrla je splitska tradicija

- Korona je prominila navike Splićana, navikla ih da u nabavu ribe više ne idu na onu nekada lipu, znamenitu nam Peškariju. Od kada je stigla korona, a Peškarija malo prije toga ušla u onaj zatvoreni dio, promet je pao za više do 60 posto. Nekada se tu prodavalo dnevno i do tisuću kila ribe, a danas samo oko 400 do 500 kila.

image
Duje Klarić/Cropix

Ako danas na zatvorenoj Peškariji prodaš u prosjeku petnaest do dvadeset kašeta dnevno, dobro si proša. I to je ta žalosna splitska realnost. Jedna od najlipših splitskih tradicija umrla je onog trena kada se prodaja dekretom uvukla u zatvoreni dio.

Njezinu su ulogu preuzele male ribarnice u kvartovima Sućidar, Split 3 ili prodavaonice u raznim dijelovima grada – veli Antonio.

Pa nam priča kako ljudi ne žele ulaziti u ribarnicu u Marmontovoj jer im smrdi na tufinu, vlaguštinu od vode koja klizi preko Dioklecijanovih podnih ploča i puni pukotine, gdje stoji danima.

Ironizira da u kupnju ribe treba doći u gumenim čizmama, pa se sjeća "lipih dama što su u postolama za đir priko grada usput dolazile na banke vidjeti ima li ribe". Kupci su pronašli druge adrese, a vraćaju se u velikom broju tek kada čuju da u prodaju dolazi jeftina srdela.

U ostalim danima prodaja se odvija u kvartovima, u malim specijaliziranim dućanima, na online trgovačkoj mreži, virtualnim pazarima.

Ribari su postali IT stručnjaci

- Gotovo je, ubili su nam dušu grada, našu atrakciju. A di će kupaca i bit, dok dođu, natroše se na bus, skupe parkinge. Samo se izmuče, upadnu u gužve, a ko oće gužvu dok korona vlada.

U zatvorenom dijelu Peškarije za vrijeme prvog vala korone bila su samo jedna vrata, ulaz i izlaz koji je stvarao duge redove, kaos, pojačavao strah od kontakta. I u tom metežu najgore smo prošli mi ribari, gurnuli su nas na kraj Peškarije, a isprid nas na najbolje pozicije stavili preprodavače, švercere.

image
Nikša Stipaničev/HANZA MEDIA

Ja vam dole više ne idem, ka ni puno mojih kolega. Jer kad dođe plivarica, naša koćarska riba više se nema di smistit, ni prodat.

Ribari su postali informatički stručnjaci, online prodavači. Javljamo se tonom i slikom direktno s pučine, i preko Facebooka, virtualnih pazara, s online stranica naših obrta, kupcima navodimo kada i koja roba stiže. Ne pitajte me za Peškariju, ne stavljajte mi sol na ranu – kaže Antonio.

Ribar Šunjić sin je starog ribara Šunjića i pravi je dokaz da jabuka ne pada daleko od stabla. Četrdeset pet mu je i kaže da se sića kako je s pet godina s materom odlazio na banak prodavati ribu. Zanatu je počeo učiti i svoju djecu, i žena mu je u tom poslu.

I sve je bilo O.K. dok inspekcija na podu ispod nekadašnjih banaka na tada otvorenom dijelu Peškarije nije našla nekoliko različitih vrsta bakterija. Vanjski je dio promptno zatvoren, a nastavak je uslijedio u tonu "čiča miča gotova je priča".

Tim je potezom umro još jedan značajan dio splitske povijesti i tradicije, kolorit Malog i Velog i novog Splita, a grad dobio tendenciju stvaranja posvemašnje zimske spavaonice.

Ribari iz ceha startali su s upozorenjima, zamolbama, nuđenjima rješenja. Ali pozitive za povratak splitskog epicentra bravura, monada, ćakula, teatara, komedija i podmarjanskog izvornog duha više nije bilo. Do prije nekoliko dana.

- Na inicijativu ribara došlo je da toga da Stožer grada Splita donese preporuku o eventualnom ponovnom otvaranju vanjskog dijela ribarnice. Što bi nas sve spasilo.

Jer u tom zatvorenom prostoru je užasno, ujutro toliko smrdi da ovi šta prvi dolaze povraćaju od muke. Vraćanje na staro bi nas spasilo. Doduše, sumnjamo da je to sve uzrokovano privatizacijom Splitskih toplica. Taj naš trg nekom je velikom investitoru upa u oko - kaže.

S koronom je postalo još gore pa se ribari pitaju što dalje. I zašto im se, unatoč preporuci, ne dopušta da svoju robu direktno s koća prodaju u mirnijem dijelu Gradske luke. Kao kolege im iz Makarske, Trogira, s otoka. Pitamo ga tko određuje cijenu ribe, jer svi znamo da mnogima nije prihvatljiva. Kilo škampa dođe ljeti iznad 200 kuna, zimi oko 150. Kilo šampjera u sezoni ide preko 180, po zimi oko 130. Tuna ide oko stotinjak kuna. I je li to razlog zašto više jedemo meso nego ribu?

Pet ruku prođe riba do kupca

- Ugostitelj je prvi u lancu koji određuje tržište, on diktira zakon ponude i potražnje. A onda nakupci, prekupci, šverceri. Nas se najmanje pita, mi smo zapravo ucijenjeni. Moramo pristati na tražene uvjete jer u suprotnom imamo problem s prodajom robe. Do kupca riba prođe i pet ruku.

image
Nikša Stipaničev/HANZA MEDIA

Ove nam se godine dogodilo čudo, s dolaskom korone prvi put je narod mogao kilo škampa, lipih, zdravih, ogromnih, kupit za 150 kuna kilo, za 50 manje nego inače. Bilo ga je u prodaji, odma od ruku ribara. Kako je korona stigla taman u vrimenu lova na škampa, u veljači, tako ugostitelji nisu radili zalihe za predstojeću sezonu. I riba je došla na peškarije – veli.

Dobrih bokuna je bilo kao nikada do sada, i šampjera i obora, svega što bi inače puno ranije otišlo u frižidere ugostiteljskih objekata. Toliko je bilo ribe da su je i ribari sami ledili ili prodavali ljudima na ruke. Snalazili su se kako su znali i mogli.

Prodaja se radila pod balkonima, pred portunima, spuštali su se konopi s katova, pa su ribari u kese stavljali naručeno.

- A onda se dogodilo čudo, uz padanje cijena obora odjednom se počela cijeniti i standardno jeftinija riba, ona koju smo zbog manjka interesa mačkama bacali.

Brojni su se restorani zbog širenja tržišta na domaći svit okrenuli lešadurama i frigadurama, lešo molima, friganim trljicama ili molićima, muzgavcima na salatu, friganim lignjunima ili lignjunima na kolutiće. Prihvatili su to i domaći i stranci. A šta ću vam reć, oduševljen sam – kaže.

Burza ribe? Zaboravi...

Pa se lista, kaže, proširila i na lokarde i sarune. Prije je to bila nemoguća misija jer su ugostitelji više tipovali na šampjere, za koje su gosti dubljeg džepa izdvajali i po 500 do 600 kuna. Ova im je sitničarija od jeftinije ribe, veli naš ribar, prije korone bila nebitna.

A što je s burzom ribe? Nema je i kaže da je nikada vjerojatno biti ni neće.

A sa švojom? Fali je na sjeveru, kaže Šunjić, treba je zaštititi

image
Nikša Stipaničev/HANZA MEDIA
.

A s kozicom? Ima je kao korova, zeza se, krcato je, ona je broj jedan, a za vrat joj puše mol. A s novim zabranama? E tu bi se moglo još dosta toga napraviti, veli.

- Jadran se obnavlja. Jabučka kotlina zatvorena je već duže vrijeme, ali vidimo da je urodilo plodom jer se i škamp počeo vraćati. Nema ga puno, ali ipak se obnavlja. Vidite da ima sada i tune, zabrana lova pokazala je da je to bio pun pogodak. Unutar ZERP-a, tamo di imamo jedinstveni gospodarski pojas, trebalo bi uvesti još zabrana. Možda bi se trebale provesti još neke zabrane za zaštitu nekih ribljih fondova i na sjeveru i na jugu. Moramo zaštititi duboka hladnija područja, to su riblje baze. O tome se mora misliti kao na naš zalog za budućnost – kaže Antonio Šunjić.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

03. prosinac 2020 20:10