PONOS
Meni srce zaigra kad vidim lijepu, novu kuću, makar bila u Zagrebu. Kad je kuća višekatna, recimo na sedam katova, pa kad je u širem centru grada, makar i grada Zagreba, meni dođe milo pri duši. No kad je kuća rasprostrta na 2760 četvornih metara, kad se u njoj nalaze tri konferencijske dvorane, dva nivoa garaža, kad je u njoj čudo tehnike i tehnologije i buljuk lijepo odjevenih teta i barba, mojoj sreći nema kraja. Tri kata će biti, vele, u komercijalnoj upotrebi, oće reći – dat će ih u najam. Dakako, najveću dozu ponosa izaziva mi činjenica da je to zgrada u vlasništvu radnih ljudi i građana. Ta me formulacija nekako podsjeća na vrijeme varljive radne sigurnosti i prosperiteta. Radni ljudi i građani s diplomama moraju imati svoje istaknute drugove, recimo Vilima Ribića. On je mar...

Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....