StoryEditor
SpektarČistka u vinogradima

Crni dani za plavac mali

Piše PSD.
22. ožujka 2014. - 13:03
U hrvatskom vinogradarstvu neće biti velike sreće od EU novca! Naime, tko god od hrvatskih vinara bude htio saditi autohtone hrvatske sorte ni lipe neće dobiti od europskih sredstava za restrukturiranje i obnovu svog vinograda. Na novce iz hrvatske EU vinske omotnice neće moći računati nitko tko hoće saditi crljenak kaštelanski ili tribidrag, ni onaj tko bude htio saditi plavac mali, ni onaj tko bude htio saditi pošip ili babić ili bogdanušu, ili babicu, plavinu...

EU novce iz hrvatske Vinske omotnice moći će dobiti samo oni koji hoće saditi internacionalne sorte cabernet sauvignon ili merlot ili chardonnay, ili pinot...!

Tako će značajna EU sredstva, koja su u Vinskoj omotnici predviđena za razvoj i unaprjeđenje hrvatskog vinarstva i vinogradarstva, zapravo odigrati ulogu trojanskog konja koji će za nekoliko idućih godina značajno unazaditi hrvatsko vinarstvo ubijajući posljednjih 20-ak godina probuđeni veliki pokret obnavljanja i spašavanja hrvatskih autohtonih sorti vinove loze. U idućih nekoliko godina strasni vinari i vinogradari domoljubi, zaljubljenici u hrvatske autohtone sorte bit će maksimalno destimulirani! Pa tko izdrži!

U čemu je problem? Europa ima nešto protiv nas? Ne, opet smo sami sebi sapleli nogu! Naime, Europa hoće financirati samo bezvirusni sadni materijal, a mi takvih bezvirusnih sadnica naših autohtonih sorti nemamo. Nemamo čak ni državnog instituta koji bi ih proizveo! O ovom velikom i krajnje iritantnom problemu, o kojem se šuti, za Spektar govori doc. dr. sc. Darko Preiner sa Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta.

Gdje piše da nije moguće iz Vinske omotnice financirati sadnju naših autohtonih sorti?

- Razvoj hrvatskog vinogradarstva svakako bi se trebao bazirati na autohtonim sortama vinove loze. Nažalost, na sredstva iz Vinske omotnice ne mogu računati oni koji će htjeti svoj vinograd obnoviti autohtonim sortama. Naime u Pravilniku o provedbi mjere restrukturiranje i konverzija vinograda iz nacionalnog programa pomoći sektoru vina 2014. - 2018. stoji: “Prilikom aktivnosti zamjene sorte i premještanja vinograda može se koristiti samo certificirani sadni materijal preporučenih sorti sukladno Pravilniku o Nacionalnoj listi priznatih kultivara.

”Problem je u tome što kod većine autohtonih sorata vinove loze nema certificiranoga sadnog materijala na tržištu, a kod onih rijetkih kod kojih on postoji ima ga vrlo malo. Prema pregledu proizvodnje cjepova iz 2013. godine od ukupno 120 naših očuvanih autohtonih sorata certificirani materijal proizvodi se samo kod šest autohtonih sorata, a količine i tog sadnog materijala su simbolične.

Šta to zapravo znači? S koliko novca iz Vinske omotnice će naši vinogradari i vinari biti zapravo destimulirani da sade autohtone sorte? Odnosno stimulirani da sade internacionalne.

- Za rekonstrukciju vinograda u Vinskoj omotnici je predviđeno ukupno 28,8 milijuna eura. Ovo direktno znači da proizvođači koji će se od 2014. do 2018. godine htjeti prijaviti na natječaj iz Vinske omotnice za obnovu svoga starog nasada, ako žele dobiti od 16.000 do 22.000 eura po hektaru, te nasade ne mogu obnoviti s autohtonim sortama.

Odnosno ako želite dobiti ovaj iznos, morat ćete posaditi neku sortu kod koje ćete moći kupiti certificirani sadni materijal, dakle internacionalnu sortu. Ali i to najčešće iz uvoza, jer u domaćoj proizvodnji i u slučaju internacionalnih sorata imamo samo 30% certificiranog sadnog materijala.

Zašto se inzistira na certificiranom sadnom materijalu?

- Certificirani sadni materijal dobiva se dugotrajnim postupkom klonske i sanitarne selekcije. Njime se za daljnje razmnožavanje odabiru samo zdravi trsovi određenih karakteristika. Certificirani sadni materijal ima niz prednosti pred standardnim. Jedna od osnovnih prednosti jest što je certificirani sadni materijal slobodan od viroza koje smanjuju kvalitetu, prinos, skraćuju životni vijek nasada...

Hrvatske autohtone sorte zbog neprovođenja sustavne selekcije i nepostojanja certificiranog sadnog materijala visokog su stupnja zaraženosti ovim virozama i zbog toga obveza korištenja certificiranog materijala ima opravdanje. Međutim, prije prihvaćanja ovakve obveze i njezina uvođenja država mora osigurati izvor takvog materijala. To kod nas nije učinjeno za razliku od drugih država Europske unije.

Kako drugi osiguravaju bezvirusni sadni materijal svojih autohtonih sorti?

- U svim vinogradarskim zemljama Europe, osim Hrvatske, postoje državni “Lozno-selekcijski centri” koji kontinuirano provode ove postupke i tako proizvođačima osiguravaju izvor baznog sadnog materijala. S obzirom na to da klonska selekcija i održavanje visokih kategorija sadnog materijala nije komercijalno isplativa, iza toga treba stajati država koja kroz poreze od vinara dobiva puno više nego što im vraća.

Eto Slovenija, koja je u vinogradarskom smislu puno manja od Hrvatske, već je 1992. godine na inicijativu njihova Ministarstva poljoprivrede u suradnji s Biotehničkim fakultetom u Ljubljani osnovala dva Lozno-selekcijska centra: jedan za područje sjeveroistočne Slovenije (za kontinentalne sorte) i jedan za primorsku Sloveniju. Slične sustave nalazimo i u drugim vinogradarskim državama Europe. I kod njih postupak selekcije provode stručnjaci i znanstvenici s fakulteta, ali je, za razliku od nas, kod njih država osigurala sustav koji će tako dobiveni materijal preuzeti, održavati u odgovarajućim uvjetima i organizirati opskrbu rasadničarske proizvodnje.

Kako je to trenutno riješeno u Hrvatskoj?

- U Hrvatskoj je jedini certificirani sadni materijal u povijesti autohtonih sorata proizašao iz klonske selekcije koju provodi Agronomski fakultet u Zagrebu i to tek od prije dvije godine. Fakultet selekciju trenutno provodi kod 13 autohtonih sorata, međutim ovi postupci provođeni su uz inicijativu i financiranje lokalnih zajednica županija i općina, što nije dugoročno održivo.

Klonska selekcija najvažnijih autohtonih sorata Dalmacije provođena je uz pomoć Ministarstva znanosti u vidu znanstvenog projekta čije je financiranje također prekinuto, a materijal koji je dobiven kao rezultat te selekcije čeka neizvjesna budućnost zbog nepostojanja dugoročnog izbora financiranja. U Hrvatskoj je veliki problem, posebno na području Dalmacije, što je, zbog sustavne nebrige oko autohtonih sorata, iznimno visok stupanj zaraženosti autohtonih sorata virusima.

Ovo je kod nekih sorata (na primjer babića) toliko izraženo da se u proizvodnim nasadima više ne mogu pronaći zdravi trsovi te je potrebno provesti postupke ozdravljivanja uz pomoć kulture tkiva.

Doc. dr. sc. Darko Preiner
Koje je rješenje ovog problema?

- Rješenje je jednostavno - po modelu drugih EU zemalja. Treba okupiti tim stručnjaka koji se bave ovim područjem i osnovati hrvatski Lozno-selekcijski centar. Metode i stručnjaci za to u Hrvatskoj postoje. Materijal do kojeg je došao Agronomski fakultet u Zagrebu kroz klonsku selekciju autohtonih sorata može poslužiti kao baza za daljnji razvoj.

Tako se, ali samo uz brzu reakciju nadležnog ministarstva, može očekivati da će se tek u zadnjim godinama Vinske omotnice osigurati određena količina certificiranog sadnog materijala autohtonih sorata.

Je li moguće ‘ubrzati priču’, pronaći način da vinari mogu doći do sredstava za sadnju autohtonih sorti, a da nam ne iscure tijekom iduće dvije-tri godine toliki novci kroz prste?

- Drugo rješenje, koje će vjerojatno zagovarati mnogi proizvođači, jest ukidanje uvjeta iz Vinske omotnice o obveznom korištenju certificiranoga sadnog materijala. Tako bi se omogućilo vinogradarima da u slučaju autohtonih sorata dobiju sredstva i korištenjem standardnog sadnog materijala. Ovo može biti privremeno rješenje, ali samo ako bi se provodilo zajedno s prvim prijedlogom, dakle osnivanjem Lozno-selekcijskog centra.

S obzirom na to da uvjete iz Vinske omotnice više ne postavljamo sami, već oni moraju biti u skladu s odlukama Europske komisije, mislim da ako se na vrijeme netko iz nadležnog ministarstva zauzme za ovaj problem, možemo očekivati i pozitivan odgovor Europske komisije. Ako bismo u tim pregovorima dobro obrazložili situaciju koju imamo s autohtonim sortama i pokazali da radimo na rješavanju tog problema, siguran sam da bi se mogao očekivati i pozitivan odgovor. Ovdje treba biti svjestan činjenice da ovo drugo rješenje može biti samo privremeno i da će dugoročno imati i određenih negativnih utjecaja.

Upitni su i drugi izvori potpora uzgoja naših autohtonih sorata?


- Osim Vinske omotnice vinogradari, koji uzgajaju ili su planirali podizati nasade autohtonih sorata, mogu ostvariti određene potpore iz Fonda za ruralni razvoj. Naime, u sklopu ovih mjera postoji i “Potpora za očuvanje izvornih i zaštićenih vrsta i kultivara poljoprivrednog bilja” koja je, osim velikim proizvođačima namijenjena i malima, s obzirom na to da je minimalna površina na kojoj se uzgaja neka sorta da bi se ostvarila potpora samo 0,05 hektara. Nažalost, jedan od uvjeta za ostvarivanje i ove potpore jest korištenje certificiranoga sadnog materijala. Tako da ni od ove mjere neće imati koristi oni koji žele saditi naše autohtone sorte vinove loze.

S obzirom na sve ovo kako vidite hrvatsko vinarstvo u idućih nekoliko godina?

- Program mjera za unapređenje vinogradarske proizvodnje u Hrvatskoj u sklopu “Nacionalnog programa pomoći sektoru vina za Hrvatsku” (Vinska omotnica) za razdoblje 2014. - 2018. uvidio je potrebu poboljšanja tehnologije proizvodnje, konkurentnosti i promocije hrvatskih vina te potrebu obnove vinograda. Ovakve mjere su za pohvalu, ali iako se “poklonjenom konju ne gleda u zube”, valja analizirati kakvi su im učinci. Ako se ne reagira na pravi način i dovoljno brzo, ove mjere, kojima je cilj poticanje razvoja hrvatskog vinogradarstva i vinarstva, mogle bi imati značajan negativan utjecaj na hrvatske autohtone sorte vinove loze.

Postoji opravdani strah da će određeni dio proizvođača, koji je računao sa sredstvima iz Vinske omotnice kako bi unaprijedio svoju proizvodnju, umjesto autohtonih sorata, za koje ne može dobiti potporu pri obnovi nasada, posaditi neku internacionalnu sortu. S obzirom na to da su autohtone sorte vinove loze trebale biti osnova razvoja hrvatskog vinogradarstva, možemo izvući i konačan zaključak da će dio mjera iz Vinske omotnice usmjeriti razvoj hrvatskog vinogradarstva u onom pravcu koji teško može značiti dugoročnu održivost ovog sektora.

Meri Šilović

Bulićevih 200 sorti

Mnoge autohtone sorte vinove loze u Hrvatskoj kroz povijest su nažalost nepovratno izgubljene, pa o njima možemo tek čitati u staroj literaturi. Zlatno doba hrvatskoga vinogradarstva, pa tako i za autohtone sorte, bilo je krajem 19. stoljeća, kada se procjenjuje da ih je bilo više od 400. Nakon toga stigle su filoksera, pepelnica i plamenjača te opustošile naše vinograde, od kojih mnogi nikada više nisu bili obnavljani. Tako su nestale i sorte koje su u njima uzgajane.

Stjepan Bulić početkom 20. stoljeća popisuje autohtone sorte u Dalmaciji i navodi njih dvjestotinjak. Krajem 90-ih godina ponovno se pokreću aktivnosti vezane uz očuvanje autohtonih sorata vinove loze i kao rezultat toga zaustavljen je negativan trend njihova izumiranja, a neke od njih uspješno su revitalizirane kao crljenak kaštelanski i malvasija dubrovačka.

Danas postoji Nacionalna kolekcija autohtonih sorta vinove loze pri Agronomskom fakultetu u Zagrebu, te nekoliko regionalnih u kojima se sorte ove sorte čuvaju i proučavaju - veli doc. dr. sc. Darko Preiner.

Vina Croatia - Vina Mosaica

Uoči ulaska Hrvatske u Europsku uniju došlo je do značajnog povećanja površina vinograda zasađenih autohtonim sortama, započeti su projekti klonske selekcije najvažnijih autohtonih sorata i prema mnogima autohtone sorte trebaju biti osnova razvoja hrvatskog vinogradarstva u budućnosti.

Hrvatski proizvođači vina jedino posebnošću vina proizvedenih od autohtonih sorata mogu dugoročno biti konkurentni na svjetskom tržištu. Promocija hrvatskih vina u svijetu danas se temelji na posebnosti i autohtonosti što dokazuje inicijativa za brendiranje hrvatskih vina kroz Udruženje vinara pri Hrvatskoj gospodarskoj komori “Vina Croatia-Vina Mosaica”.
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

31. listopad 2020 14:14