Crni borac, bijelo srce

Čovjek-šišmiš, izvorno najmračniji superjunak, a najdojmljiviji u rukama Burtona i Nolana, u konstantnoj je borbi s vlastitim demonima, ali ispod njegova crnog kostima ipak kuca bijelo srce koje mu nalaže da očisti svijet od brojnih negativaca

PIŠE MARKO NJEGIĆ

“Batman početak” resetirao je serijal

“Da bi pobijedio strah, moraš postati strah!” - Bruce Wayne, “Batman početak” (2005.)

Amerika je sredinom tridesetih godina prošlog stoljeća bila pokošena Velikom depresijom. Kriminal je carevao njezinim sve siromašnijim gradovima. Zakon je bio nemoćan. Puk depresivan. Strip-crtač Bob Kane tada se dosjetio da bi ljudima mogao pružiti još jednu (lažnu) iluziju dobra.

Pao mu je na pamet fikcionalni utjerivač pravde. Kane je ušporko naškrabao mišićavog frajera poput Supermana koji se, odjeven u crvenkaste gege, čizme i malu domino-masku, vješao na konopu leteći s jedne zgrade na drugu i pomoću dvaju krila što su izgledala poput šišmiševih. U priču se uključio njegov prijatelj Bill Finger. Sugerirao mu je da lik dobije plašt namjesto krila, rukavice, kostim i masku s prorezima za oči, koja bi ga načinila misterioznijim, te da se crvena boja zamijeni crnom, ominoznijom. Nazvali su ga Batman.

Tko je čovjek iza šišmiša?

Čovjek-šišmiš u akciji

Kane i Finger o(či)glednu su inspiraciju crpili iz filmova “The Mark of Zorro” (1920.) i “The Bat Whispers” (1930.), odnosno stripovskih i literarnih heroja poput Doca Savagea, The Shadowa i Sherlocka Holmesa. Njihov superjunak predstavljen je na pragu Drugog svjetskog rata, u svibnju 1939., u broju 27 popularne strip-edicije Detective Comics, naslovljenom “The Case of the Chemical Syndicate”.

Međutim, pokazalo se kako Batman nije “klasični” superjunak. Za razliku od Supermana, on ne posjeduje supermoći. Služi se intelektom, detektivskim i borilačkim vještinama, srčanošću, znanošću i tehnologijom, čime je, recimo, utro put kasnijem (Marvelovu) Iron Manu. A zašto je objavio rat zločincima, postalo je jasno u broju 33 Detective Comicsa, gdje je otkriveno njegovo podrijetlo.

Ljepotica i zvijer

Mladi par s djetetom vraća se kući iz kina. Zaskaču ih lopovi u nekoj mračnoj aleji Gotham Cityja. Otac se pokušava oduprijeti. Pada mrtav ničice o tlo. Majka zove upomoć. Bilo je to posljednje što je ikad više zazvala. Klinac po imenu Bruce Wayne brizne u plač... Danima kasnije, na njihovu grobu, malac se kune na osvetu svim nitkovima: “Tako mi duhova mojih roditelja, osvetit ću njihovu smrt i provesti ostatak života vojevajući s kriminalcima!”.

Jednoga dana, kad je odrastao i posvetio se treninzima kojima se doveo do psiho-fizičke perfekcije, spreman da “zapleše s vragom na blijedoj mjesečini” (Jack Nicholson, Joker - “Batman”, 1989.), Bruce je mozgao pored kamina. “Kriminalci su praznovjerna i kukavička bagra, pa moja krinka mora izazivati teror u njihovim srcima. Trebam biti stvorenje noći, crno, užasno...” U tom je trenu golemi šišmiš proletio kroz otvoreni prozor i “voila” – Bruce je postao krilati štakor.

Val Kilmer snubi Kidmanicu

Bio je to prvi put da je superheroj dobio istinsko psihološko načelo za borbu protiv zla. Ipak, šišmiši ne plaše samo negativce, nego i njega samoga. U stripu “The Dark Knight Returns” (1986.) Franka Millera, aludiranu u onoj sceni s potisnutim sjećanjima u “Batmanu zauvijek” (1995.), odnosno dramatiziranu u filmu “Batman početak” (2005.) – mladi Bruce pada u šišmišima krcatu spilju podno dvorca i biva istraumatiziran za čitav život.

Odabravši šišmiša kao simbol, on koristi prvu traumu iz djetinjstva kako bi prebrodio drugu (ubojstvo roditelja). Odjeven u šišmišoliki kostim, Batman njeguje svoju zastrašujuću personu kako bi se borio protiv zločina. Utjelovljuje strah da bi ga - pobijedio.

Kostimirana nakaza

Negativci Uma Thurman i Schwarzi,  jedine svijetle točke “Batmana Robina”

Batman, dakle, postaje Batman kako bi izazivao stravu u srcima hulja. Zato nosi netopiroliko odijelo. Iako je nakon Drugog svjetskog rata bio izopćen iz hladnog, prijetećeg svijeta i portretiran kao ugledni građanin koji je naseljavao svijetli i živopisni okoliš, Batman je izvorno najmračniji superjunak, osvetnik iz sjene koji se drži moralnih kodova, ali ponekad rabi nezakonite, ćudoredno dvojbene taktike (mučenje), zbog čega ga je Superman opisao kao “najopasnijeg čovjeka na Zemlji” u prvom izdanju stripa “Justice League of America” (1960.), Miller nazvao “silom anarhije koja nameće individualni poredak”, a Pingvin (Danny De Vito) “tempiranom bombom i kostimiranom nakazom” (“Batman se vraća”, 1992.).

Primjerice, u prvom “Batmanu” (1943.) Čovjek-šišmiš odvlači lopova u Bat-spilju i silom uspijeva iz njega iznuditi priznanje. U “Batmanu” (1989.) Tima Burtona on je urbani mit, Šišmiš koji, prema legendi, pije krv svojim žrtvama. To mu daje psihološku prednost, naročito kada ga jedan lopov na početku upuca, a ovaj ponovno ustane i “mawashijem” ga natjera da pojede pod koji je, kako je rekao Ženi mački u nastavku, pun vlakana.

Žena mačka

Pridodajte tome ninja vještine i ultrasonični poziv tisućama šišmiša u “Batmanu” Christophera Nolana (“Početak”, 2005.) i dobit ćete opakog frajera. Šteta je, zato, što ga je Joel Schumacher (“Batman zauvijek”, “Batman i Robin”) pretvorio u vic koji nije bio smiješan.

Njegov Batman (Val Kilmer, George Clooney) izvodio je junačke pothvate surfajući na krhotinama rakete ili iskačući iz helikoptera koji propelerom draška Kip slobode prije zaglušujuće eksplozije, a usput bi Robinu (Chris O’Donnell) odbrusio da “zbog ovakvih stvari Superman radi sam” kad bi ovaj poželio Batmobil jer “ženske padaju na auta”.

Neki elementi schumacherovskog “campa” prisutni su i kod Burtona, samo upakirani u bajkovitu burtonovsku gotičku viziju, ali njegov je Batman (odlični Michael Keaton) uzemljen u (kvazi)stvarnosti, gotovo kao Nolanov (vjerojatno najbolji tumač Christian Bale).

Nešto poput Normana Batesa

Heath Ledger rastura kao Joker

Potonji je radio superstvari mada je daleko od prefiksa “super”. Inkarnacija Čovjeka-šišmiša upravo je još efektnija kad svi (do)znaju kako je on “samo čovjek”. Ako je čovjek dovoljno lud da radi ono što on radi, onda je Batman kadar napraviti ama baš sve. Moglo bi se reći da je Batman prava ličnost, a Bruce Wayne - bogati biznismen koji troši naslijeđeno bogatstvo, ali je poznat i po milodaru – Šišmišov alter ego, naličje njegove osobnosti.

Slično kao što je Clark Kent zapravo “Supermanov pogled na nas” (“Kill Bill 2”), premda će on radije reći kako “postoje dvije istine koje ni on sam ne može spojiti”. Stoga se boji da netko može pomisliti kako je “nešto poput Normana Batesa” (“Batman se vraća”). Batman, naravno, nije nikad uletio pod tuš jednoj od svojih ljubavnica naoružan kuhinjskim nožem, ali potisnutog Normana Batesa iz njega su pokušavali izvući brojni supernegativci - koje je tragedija odvela na “onu” stranu zakona - želeći odigrati važnu ulogu u junakovoj degradaciji.

Batgirl

Pingvin (De Vito), Two-Face (Tommy Lee Jones), Riddler (Jim Carrey), Mr. Freeze (Arnold Schwarzenegger), Poison Ivy (Uma Thurman) i, konačno, Joker (nevjerojatni, nažalost pokojni Heath Ledger) svjesni su da bi Batman kao mučenik bio još moćniji.

Zato mora postati ono što najviše mrzi, “bad guy” poput njih s kojima je (donekle) već podijeljen u duši. Sukladno većini superheroja, Batman je oduvijek bio definiran glavnim negativcima.

Bio je njihov odraz. Bez njih je nezanimljiv. Jednako kao što bi ovima bez njega život bio gnjavaža. Ali, nikad nikome Čovjek-šišmiš nije bio takva karakterna negacija kao Jokeru u “Vitezu tame” (2008.), koji je Batmanovu legalnu inačicu, Bijelog viteza Harveyja Denta (Aaron Eckhart), pretvorio u tamnog (Two-Face). Joker čitavo vrijeme “podbada” Batmana u vezi njegova moralna koda.

Postoje stvari koje Batman ipak neće učiniti kako bi doveo do dobra, za razliku od Jokera koji je spreman na sve kako bi potencirao zlo, zbog čega će na kraju izvojevati pobjedu i poslati Batmana natrag u tamu da “umre kao heroj ili ostari kao negativac”. No, to je ipak (neto)pirova pobjeda. U tami “svjetlo” najbolje vidi samo šišmiš. Čovjek-šišmiš.

Sve Batmanove žene Batman nije James Bond, ali ljubavni mu je život svejedno uzbudljiv. Možda i najuzbudljiviji u superjunačkom svemiru u kojem su heroji uglavnom monogamni (Spider-Man, Superman, Hulk). Primjerice, u serijalu iz četrdesetih, Bruce Wayne se pretvara da je dosadnjikav kako bi sakrio tajnoviti identitet. Tijekom “swingerskih” šezdesetih otkrio je da su žene “zabavna igrarija”, posebice Catwoman u onom crnom kostimu od lasteksa, ali ih nikad ne bi pustio preblizu otkrivanja njegova alter-ega. Međutim, od Burtonova filma iz 1989., svaka od Batmanovih cura – Vicki Vale (Kim Basinger), Catwoman (Michelle Pfeiffer), Dr. Chase Meridian (Nicole Kidman), Rachel Dawes (Katie Holmes, Maggie Gyllenhaal) – ne samo da otkriva njegov identitet, nego i ostavlja trajne ožiljke na njegovu srcu.

Došla maca na vratanca Kao što je na kraju hita “Batman Početak” najavio Jokera, Christopher Nolan je u jednom prizoru “Viteza tame” nagovijestio mogućeg antagonista u trećem filmu. Naime, kada Christian Bale u jednom prizoru upita Michaela Cainea je li njegovo novo odijelo otporno na pse, potonji mu odgovori: “Na rotvajlere teško, ali bi moglo zaustaviti mačku!”. Aluzije na Catwoman su očite. Nolan bi, izgleda, doista mogao “nahraniti mačku”. Batman je ionako “privlači kao mlijeko”.

Kulturalni artefakt za 21. stoljeće Nedugo nakon introdukcije 1939., Batman je postao popularan i stekao vlastitu strip-ediciju. Kako su se dekade mijenjale, tako je i Batman u posljednjih 65 godina - preko dva trasherska serijala, niza crtića, stripova i šest dugometražnih filmova Tima Burtona, Joela Schumachera i Christophera Nolana - mijenjao svoj imidž. Spomenimo, eto, da su krajem pedesetih Batman-stripovi postali znanstveno-fantasični, a junak se borio i s alienima, da bi šezdesetih na malim ekranima bio “campovski”, s čime su ga identificirali i godinama nakon što se serija prestala emitirati. Srećom, Frank Miller, Tim Burton i Christopher Nolan vratili su ga mračnim korijenima. Potonji ga je načinio i “perfektnim kulturalnim artefaktom za 21. stoljeće”.

Batmobil Čovjek-šišmiš je izvorno vozio obični crni cadillac (“Batman”, 1943.), potom mercury cabriolet (“Batman i Robin”, 1949.), a onda su film iz 1966. i trasherska TV serija pretvorili eksperimentalni lincoln u prvi pravi batmobil. Uz (značajne) tehnološke preinake, Batman je njime jurcao u svim svojim novijim filmovima.