Ncole Ana Lucia Bernarda Feral Massimino vratila se 16. lipnja, nakon točno 50 godina, na mjesto svoga rođenja, u Aminess Lume hotel u Brni na otoku Korčuli, gdje je proslavila svoj jubilarni rođendan. Aminess Lume hotel u Brni, romantičnoj smokviškoj uvali na južnoj strani otoka Korčule s beskrajnim pogledom na otvoreno more, uz plavetnilo, mir i cvrčke, idealno je mjesto za odmor ili proslavu nekog važnog životnog događaja. No nije samo ljepota najveće uvale na južnoj strani otoka razlog što je Nicole Massimino odlučila baš u Brni proslaviti 50. rođendan, i to u društvu svojeg prvog rođaka Tomislava.
Film sa sretnim završetkom
Pravi razlog mogao bi biti scenarij za film, i to sa sretnim završetkom, a sve je započelo sredinom lipnja 1974. godine, kad je Nicoleina majka Nada odlučila ljetovati u Brnu. Nada je rođena Zagrepčanka s njemačkom adresom, sa suprugom Talijanom čekala je prvo dijete. Liječnici su joj na pregledu u Njemačkoj rekli da može otputovati, do termina je imala još dva mjeseca, pa je vlakom došla do Zagreba, a onda do Brne u društvu sestre Zlate, također trudnice, šogora i njihova sina Tomislava, koji je tada imao 13 mjeseci. Suprug njezine sestre vuče korijene iz Smokvice pa su oni odsjeli kod rođaka, a Nada je odlučila počastiti se sobom u popularnom hotelu ondašnjeg imena “Feral”. Porod je bio još daleko, rodit će u Italiji, planirala je.
Nada je uživala u suncu i moru dok se tog 16. lipnja, nakon ručka, nije išla prošetati plažom. Pokraj crvenog svjetionika uhvatili su je trudovi. “Nisam se prepala, sestra i šogor bili su uz mene. Prebacili su me u hotelsku sobu, došla su dva liječnika i medicinska sestra, bili su izvanredni, sve su sterilizirali, helikopter je bio u pripravnosti ako nešto ne bude u redu. Ali sve je bilo u redu, porod je prošao brzo, liječnik me je pohvalio i pitao me imam li kakvu želju. ‘Imam’, odgovorila sam. ‘Dupli konjak’”, govori nam Nada smijući se i prisjećajući se svojeg prvog i zadnjeg poroda. Detalja se sjeća i njezina sestra Zlata. Sjeća se turista u hotelu “Feral” koji su tijekom poroda hodali na prstima i male, tek rođene Nicole, koja je težila 2600 grama. Baš je tetka Zlata novorođenoj djevojčici nadjenula sva imena. “Zvali smo Matični ured u Korčuli i pitali može li djevojčica imati pet imena. Rekli su da može. Nicole je bila sestrina želja, ime Ana dobila je po našoj majci, a Lucia po drugoj baki. Bernarda je spoj Brne i Nade, a Feral se podrazumijeva”, zadovoljno nam objašnjava Zlata. Zlata se uvijek voljela puno šaliti, kaže nam Nicole, pa je nazvala njezina oca i rekla mu da je postao tata. On je mislio da se po običaju šali, no onda je čuo glasan i zdrav dječji plač s druge strane telefonske linije. Nada je svoju sreću podijelila s cijelom Brnom; sukladno tradicionalnim otočnim običajima kad se rodi zdravo dijete, Smokvičane je počastila kozlićem i pićem, a u Zagreb je krenula tek nakon nekoliko dana.
Najljepši trenutak života
“Bila je jako sitna, ali sve je bilo normalno. Nakon par dana krenula sam u Zagreb, a tek u Njemačkoj obavili smo prvi pregled kod liječnika. Pogledajte kolika je danas moja Feralka! Kad sam je dobila u naručje, bio je to najljepši trenutak moga života”, priznala je Nada. Još je jedna osoba svjedočila najljepšem trenutku duge povijesti hotela “Feral”, a to je dugogodišnji djelatnik Žarko Pecotić. Kao mladić, gotovo dijete, svoj je prvi posao započeo baš u “Feralu” 1971. godine i na istom je mjestu, na rukovodećim pozicijama i dandanas. “Baš je u tom trenutku 1974. kod ondašnjeg lokalnog ginekologa Srećka Baničevića ljetovao njegov prijatelj, inače šef ginekologije u Skoplju. Njih dvojica su odradili porod, ja sam bio mladić i bio sam prisutan u sobi 318 dok se sve događalo, zapravo sam svjedočio tom sretnom trenutku. Odmah smo gospođi i njezinoj kćeri rekli da je za njih u hotelu ‘Feral’ zauvijek sve besplatno i zato sam izrazito sretan što je Nicole napokon prihvatila taj dar. Zadnji put sam je vidio kao novorođenče”, Željko nije krio oduševljenje naglašavajući kako je to prvi put da su dobili gosta u hotelu bez rezervacije. Rođenje djevojčice zauvijek je ostalo najsretnija priča Nicoleine obitelji, koju su pobožno pričali pokušavajući i najmanje detalje oteti zaboravu. Svake su godine iz Njemačke dolazili u Hrvatsku na ljetovanje, ali ne na Korčulu, budući da imaju vikendicu na Susku. S vremenom je Nicole odrasla, dobila je svoju djecu i obiteljske obveze, pa se mala Brna činila jako dalekom. Međutim, odlučila je predložiti majci da za rođendan još jednom posjete otok na jugu Dalmacije koji je obilježio njihove živote. Nada je spriječena, no Tomislav je rado pristao, a Nicole je poslala e-mail Aminess Lume hotelu, na koji su Smokvičani odgovorili iskrenim oduševljenjem i angažmanom. “Bio sam premalen da bih se sjećao događaja, ali mogu reći da sam prisustvovao rođenju i da smo taj događaj uvijek iznova s radošću prepričavali u obitelji. Dobrodošlicu koja nas je dočekala u Aminess Lume hotelu nisam nikad u životu doživio. Svi ljudi koji rade u hotelu toliko su ljubazni, od recepcije do restoranskog osoblja, koje je jako vrijedno i pažljivo, ma baš svi koji tu rade zadivili su nas. Nicole je imala rođendan iz snova”, rekao nam je Tomislav. Mlada direktorica hotela Ivana Radovanović jedna je od onih koji su priču o rođenju Nicole čuli prvi put, a sudeći prema Željkovoj reakciji, znala je da je priča vrijedna pažnje. Nicole je, sukladno obećanju danom prije 50 godina, u hotelu boravila nekoliko dana posve besplatno, a rođendanska proslava bila je za pamćenje. “Odmah smo imali viziju kako će izgledati večera. Nicole i Tomislav odabrali su meni, tortu je napravila naša slastičarka, a za poklon smo željeli nešto osobno, nastavak na prvi poklon, medaljon s datumom rođenja. Ovaj smo put Nicole poklonili narukvicu s istim datumom, ali 2024. godinom”, kazala nam je Ivana.
Medaljon se i dalje sjaji na Nicoleinu vratu, ali ne tako snažno kao njezin osmijeh koji je obasjao terasu Aminess Lume hotela. U današnje vrijeme, kad je život ubrzan, odnosi neiskreni i utegnuti, a sve ima svoju točno izračunatu cijenu, povratak na mjesto rođenja kao da je vratio Nicole u prošlost. I ne samo nju, jedan slučajni trenutak u prošlosti, rođenje novog ljudskog bića, povezao je ondašnje aktere nakon pola stoljeća još jednom u sretnu “Feralovu” obitelj. “Kad smo u obitelji prepričavali ovu priču, moja djeca Jerom i Noel mislili su da smo sve izmislili, doduše i zvuči malo filmski”, priznaje nam Nicole kroz smijeh na vrlo dobrom hrvatskom. “Priča je uvijek započinjala kako su moju mamu uhvatili trudovi pokraj crvenog svjetionika nakon što je za ručak pojela samo jedno jaje, a na otoku tada nije bilo rodilišta”, nastavila je. Nije mogla sakriti izraz čuđenja na licu kad je čula da na otoku još uvijek, ni nakon 50 godina, nema rodilišta i da žene odlaze rađati u veće gradove. “Pa to moram reći mami, mislim da ni ona neće vjerovati”, zaključila je.
Rodilišta nema, ali ima snalažljivosti, hrabrosti i poznatog bodulskog žara za preživljavanjem, a upravo su te vrline, ili mane, kako hoćete, maloj Nicole 1974. spasile život, a 2024. je još jednom primile kao svoje dijete. Jednom kad se rodiš na otoku, otok je zauvijek u tebi, pa čak i u dalekoj Njemačkoj. Tako je Nicole godinama privlačila ideja da se vrati u Brnu i napokon su se okolnosti poklopile. “U ovom hotelu kao da sam oduvijek tu. I jesam na neki način, ljudi su jako topli, teško mi je to opisati riječima. Na moj rođendan rođak me je provozao da vidim cijeli otok, a večera u hotelu bila je nešto posebno. Osjećam se dobrodošlo, prihvaćeno, još uvijek se nadam da ću se vratiti još jednom, i to s majkom”, poželjela je Nicole za svoj 50. rođendan. Njezinu su želju Željko i Ivana prihvatili s odobravanjem, a ako se odlučite svratiti do Brne, računajte na Aminess Lume hotel, u kojemu ćete pronaći vrhunsku ugostiteljsku uslugu, a i friendly je za trudnice.•
