Kuća, poso – poso, kuća. Tako i sutra i preksutra, kroz godine, desetljeća. Je li tako i vama? I onda je Fedri Gamulin, Jelšanki po rođenju, Zagrepčanki po adresi, tamo negdje iza njezine 40. godine, pukao film. Nije više išlo brate mili, naprosto joj je rutina, sigurna rutina jednog ne baš lakog života zaposlene samohrane majke dvoje djece u skupoj metropoli, jednog dana došla preko ušiju. Pa se odlučila vratiti doma, na otok, u svoju Jelsu. I baviti se čokoladom. Upravo tako, čokoladom. Spakirala je kufere i sa sinom, koji je tada taman bio pred prvim razredom srednje, krenula u novi život.
Većinom smo takvi ljudi da uglavnom iz komocije, straha od nesigurnosti, trpimo, gutamo, odgađamo, guramo promjenu koliko god o njoj snivali. Promislimo sto puta "e da mi je sada s...