Postoje životne priče koje ne ostavljaju mnogo prostora za ravnodušnost. Ne zato što su ispunjene teškim trenucima, nego zato što pokazuju koliko čovjeku mogu značiti ljubav, podrška i osjećaj da negdje napokon pripada. Upravo je takvu večer doživjela publika u norveškom gradu Fredrikstadu, gdje je Edi Kiseljak predstavio knjigu koja je njegovu osobnu ispovijest približila novim čitateljima.
Susret nije ostao samo na razgovoru o književnosti. Bilo je suza, snažnih priznanja i trenutaka u kojima se publika mogla prepoznati u iskustvima o kojima se još uvijek često govori tiho ili se od njih okreće pogled. Zbog velikog interesa organizatori su morali osigurati dodatne stolice, a večer je ubrzo prerasla u otvoren razgovor o ljubavi, obiteljskim odnosima, predrasudama i borbi za dostojanstven život.
U središtu svega bio je čovjek koji je odlučio vlastitu priču ispričati bez skrivanja bolnih dijelova. Njegova knjiga „"a sam Edi, i to je dovoljno” tako je dobila još jedno važno poglavlje, ovoga puta pred norveškom publikom.
Knjiga koja je iz Hrvatske stigla do norveških čitatelja
Hrvatsko izdanje Kiseljakove knjige objavljeno je u svibnju ove godine u izdanju Naklade Fragment. Već nekoliko mjeseci poslije njegova je životna priča dobila i norveško izdanje, naslovljeno "Jeg er Edi, og det er nok”, koje potpisuje izdavačka kuća Måken forlag.
Posebnost tog izdanja nije samo brzina kojom je knjiga pronašla put do nove publike. Edi je tekst sam napisao na norveškom jeziku, što ovom izdanju daje dodatnu osobnu dimenziju. Jezik zemlje u kojoj danas živi postao je sredstvo kojim svoja iskustva prenosi ljudima koji možda ne poznaju njegovu prošlost, ali razumiju potrebu za prihvaćanjem i sigurnošću.
Prvo predstavljanje održano je u srijedu, 21. listopada, u Fredrikstadu, gradu u kojem Kiseljak živi od 2017. godine. Upravo je Norveška za njega postala mjesto novog početka, a susret s čitateljima pokazao je da se njegova priča može povezati s ljudima različitih životnih iskustava.
Ipak, najdirljiviji dijelovi večeri nisu se odnosili na izdavački uspjeh, nego na ljude koji su obilježili njegov život.
Zahvala suprugu Arildu koja je mnoge ostavila bez riječi
Jedan od najemotivnijih trenutaka dogodio se tijekom razgovora s njegovim suprugom Arildom Jensenom, s kojim Kiseljak dijeli život gotovo deset godina.
Pred publikom su se prisjetili početaka svoje veze, strahova i svega što su morali proći. Nisu govorili samo o lijepim trenucima, nego i o razdobljima u kojima je bilo teško pronaći razlog za nastavak borbe. Upravo je ta iskrenost razgovoru dala posebnu težinu.
Edi je suprugu javno zahvalio na ljubavi i podršci koju mu pruža tijekom svih tih godina. Otvoreno je priznao i da danas možda ne bi bio živ da Arild nije bio uz njega. Takve riječi, izgovorene pred ljudima koji su došli čuti njegovu priču, nisu ostavile mnogo prostora za suzdržanost.
Njihov razgovor podsjetio je okupljene da iza svake životne ispovijesti stoje stvarni odnosi, odluke i ljudi koji ponekad preuzmu ulogu oslonca onda kada se čini da je sve drugo izgubljeno.
Emocije su dodatno pojačane videosnimkom iz emisije "Nedjeljom u dva”, u kojoj je Kiseljak gostovao u ožujku ove godine. Publika je imala priliku vidjeti intervju s njegovim ocem Rankom Kiseljakom, čije su riječi otvorile još jedan važan dio obiteljske priče.
Odnos roditelja i djece, mogućnost oprosta i potreba da čovjek bude prihvaćen u vlastitoj obitelji provlačili su se kroz cijelu večer. To su teme koje nadilaze granice i ne pripadaju samo jednoj zemlji ili jednoj životnoj priči.
HIV i dalje prati stigma, čak i u Norveškoj
Iako je osobna ispovijest bila u središtu događaja, razgovor se nije zaustavio na emocijama. Predstavljanje knjige otvorilo je i pitanje koje i danas opterećuje mnoge ljude koji žive s HIV-om: zašto medicinski napredak nije uklonio predrasude?
Među posjetiteljima bili su i zdravstveni djelatnici. Svoja razmišljanja podijelili su medicinska sestra Britt Andersen i infektolog Øystein Tunheim Simonsen, ističući koliko su osobna iskustva važna za razumijevanje pacijenata i unapređenje odnosa unutar zdravstvenog sustava.
Tijekom razgovora upozoreno je da pogrešne predodžbe o HIV-u nisu nestale ni u Norveškoj. Prema podatku navedenom na predstavljanju, čak polovica stanovništva i dalje ima netočna uvjerenja o mogućnosti prijenosa virusa kod osoba koje se uspješno liječe.
Pritom je važno naglasiti ono što medicinska znanost već jasno potvrđuje: osoba koja uz redovitu terapiju održava nemjerljivu količinu HIV-a u krvi ne prenosi virus spolnim putem. To je poznato načelo U=U, odnosno "nemjerljivo znači neprenosivo”, koje ima ključnu ulogu u suzbijanju straha i diskriminacije.
Problem nastaje kada zastarjele informacije i predrasude nadjačaju medicinske činjenice. Posebno je bolno kada se osoba s njima susretne upravo u zdravstvenoj ustanovi, mjestu na kojem bi trebala dobiti pomoć, razumijevanje i osjećaj sigurnosti.
Kiseljak o tome ne govori samo iz pozicije autora koji želi potaknuti raspravu. U Hrvatskoj je, nakon višegodišnjeg sudskog postupka zbog diskriminacije u jednom rehabilitacijskom centru, ishodio prvostupanjsku presudu u svoju korist. Njegovo iskustvo pokazuje koliko put do jednakog postupanja može biti dug i iscrpljujući.
Osamnaest bolnica i nova borba protiv predrasuda
Umjesto da ostane samo na osobnom svjedočanstvu, Kiseljak želi svoju priču pretvoriti u poticaj za konkretne promjene.
Za iduću godinu planira posebnu turneju po Norveškoj tijekom koje bi trebao posjetiti 18 bolnica. Ondje namjerava zdravstvenim djelatnicima predstaviti knjigu i razgovarati s njima o stigmi, diskriminaciji te važnosti načina na koji pristupaju pacijentima koji žive s HIV-om.
Takvi susreti imaju poseban značaj jer se predrasude ne uklanjaju samo iznošenjem činjenica. Potrebno je razumjeti i iskustvo osobe koja je zbog tuđeg straha, neznanja ili osude bila dovedena u nepovoljan položaj.
Kiseljak pritom upozorava da diskriminacija u zdravstvu nije problem samo jedne skupine. S nerazumijevanjem i nejednakim postupanjem mogu se suočiti i drugi pacijenti čije se potrebe ili životne okolnosti ne uklapaju u tuđa očekivanja.
Nada se da bi se slični edukacijski programi jednoga dana mogli provoditi i u hrvatskim zdravstvenim ustanovama. Njegova je poruka jednostavna: o neugodnim iskustvima treba govoriti jer se bez otvorenog razgovora teško može očekivati promjena.
"HIV nije Božja kazna”: poruka koja je obilježila večer
Snažnu podršku Kiseljaku pružio je i voditelj Aksepta, organizacije koja djeluje u sklopu norveške humanitarne organizacije Kirkens Bymisjon i pruža podršku osobama koje žive s HIV-om.
Aksept je od početka bio uz autora i njegovu knjigu, a govor njegova voditelja pokazao je koliko osobna svjedočanstva mogu značiti i ljudima koji se profesionalno bave pružanjem pomoći. Govoreći o Edijevoj priči, vidno je bio dirnut, a u jednom trenutku nije uspio zadržati suze.
Posebno je upozorio na činjenicu da i dalje postoje ljudi koji HIV pogrešno tumače kao Božju kaznu za homoseksualne osobe. Takva uvjerenja ne samo da nemaju znanstveno uporište nego dodatno produbljuju sram i izolaciju ljudi kojima su podrška i razumijevanje najpotrebniji.
HIV nije povezan s nečijom moralnom vrijednošću, a infekcija se ne može svesti na seksualnu orijentaciju. Virus može pogoditi ljude različitih životnih okolnosti, zbog čega su znanje, prevencija, testiranje i dostupnost liječenja važniji od bilo kakvog osuđivanja.
Voditelj Aksepta istaknuo je i širu vrijednost Kiseljakove knjige. Unatoč teškim iskustvima koja opisuje, ona nije svedena na bolest, patnju ili borbu protiv diskriminacije. U njezinu je središtu potreba koju dijele mnogi ljudi: da budu voljeni i prihvaćeni bez potrebe da skrivaju ono što jesu.
Iz Fredrikstada prema Oslu: priča koja tek pronalazi novu publiku
Za Edija Kiseljaka predstavljanje u Fredrikstadu bilo je mnogo više od promocije knjige. U gradu u kojem živi od 2017. godine svoju je prošlost podijelio s ljudima među kojima je izgradio novi život, a njegova je priča dobila priliku nastaviti putovati izvan granica Hrvatske.
Norveška turneja nastavlja se 3. studenoga u Oslu, gdje je najavljeno novo veće predstavljanje knjige. Nakon večeri ispunjene emocijama u Fredrikstadu, interes publike daje naslutiti da će i taj susret biti prilika za razgovor koji nadilazi književnost.
Kiseljakova priča nosi teške uspomene, ali ne završava na njima. U njoj su i ljubav koja čovjeku daje snagu, obiteljski odnosi koji se mogu mijenjati, ljudi koji pružaju ruku kada je najpotrebnije te nada da se društvo može osloboditi predrasuda.
Možda upravo zato naslov "Ja sam Edi, i to je dovoljno” zvuči kao više od naslova autobiografske knjige. On je podsjetnik da nitko ne bi trebao dokazivati kako zaslužuje poštovanje, sigurnost ili ljubav.
A večer u Fredrikstadu pokazala je da priča ispričana iskreno, bez uljepšavanja i skrivanja, može učiniti ono što su mnoge kampanje teško uspijevale: natjerati ljude da zastanu, poslušaju i barem na trenutak pogledaju svijet iz tuđe perspektive.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....