StoryEditor
ŽivotSILOM DOMAĆICA

Slavite li i vi godišnjice mature? Moj muž obožava tražiti nestale mjesne ljepotice, koje su u zadnjih 45 godina bar jednom promijenile prezime! Traži ih po Europi, Americi, Srbiji, Makedoniji

3. lipnja 2022. - 12:09

Kad bih morala reći koji lik iz književnosti najbolje opisuje moga Zakonitoga, bio bi to Pero Kvržica. Zakoniti je inkarnirani Kvržica, života mi moga, tip koji jedva čeka ne bi li stao na čelo kakvog pokreta za obnovu starog mlina. Ili, u nedostatku mlinova, za sastavljanje balotaške momčadi.

Mislim, štaš, sad su to, u skladu s prirodom, društvom i godinama balotaške ekipe, nekad su bile ekipe za na basket, pa momčadi za na male branke i tako to.

Isto mu je od svega najdraže sastavljati momčad i ženščad za proslavu mature. U tome evidentno uživa i posvećuje se tome tjednima i mjesecima unaprijed.

Traži nestale male mjesne ljepotice koje su, naravski, u zadnjih 45 godina barem jednom promijenile prezime, traži ih po Europi, po Americi, po Srbiji, Makedoniji... Čudo jedno koliko on voli raditi spiskove.

Taj, recimo, uopće ne kuži da ima ljudi koji nisu sentimentalni glede i u svezi svojih gimnazijskih dana. Mene je jedan jedini put dopalo okupiti ekipu svojih gimnazijskih kolega i taj mi je jedan put bio i više nego dovoljan. Kako god okreneš, uvijek ispadneš govno!

Neke ne nađeš pa onda oni naknadno iskrsnu ofenđeni i puni gnjeva šta su kao zaboravljeni. Onda imaš karijerne mrgude kojima nikad ništa nije po volji i koji se drže ko da su popili svu pamet svijeta.

Pa imaš one šta se u prvih deset minuta svečanog događaja tako sašiju da ostatak vremena ili rigaju ili leže mrtvi pijani...

Pa one šta im je sve preskupo, one šta im je pršut preslan, a janjetina žilava, one šta im klimatizacija šteti, a propuh ubija, one što ne zaklapaju i one što zuba neće da obijele, one šta bi šetali po turističkim znamenitostima gradića u kojem smo odrasli...

Boktejeba, šta ću u štiklama đipati po Kninu ili, u slučaju Zakonitog, po Drnišu? Ko da ne znam odakle sam... A odakle sam, dobro stršljen nisam!

- Čudim se da ti se dade s tim bakćati – rekla sam mu neki dan, nakon što sam dvi ure slušala njegove razgovore s inozemnim posjetiteljima prestižnog eventa, hrvatski - dešaja.

- Koje bakćanje? – pogledao me on. – Pa neš ti muke...

- Ali zašto baš ti svakih pet godina to preuzimaš na sebe? Kako ti se dade?

On me je pogledao s izrazom potpunog neshvaćanja, a u oblačiću iznad glave mu je pisalo: Domaćica nikad neće biti Kvržica! Ni milom ni silom!

Talijanski šik

- Uostalom – kazao je – moje je samo da okupim ekipu. Teži dio su preuzeli drugi.

- Koji teži dio?

- Pa izbor krčme i jelovnika – kazao je. – To je najteže.

- A šta je tu najteže, molim te lijepo? – rekla sam. – Ko da tebe boli briga šta ćeš jesti?

- Pa ne boli mene – potvrdio je, listajući popis nekadašnjih gimnazijalaca koji je isprintao da se lakše snađe. – Ali brate mili, znaš i sama da su neki ljudi čim sjednu za stol nezadovoljni bojom stolnjaka. O ostalome da i ne govorim...

- Ih – ihnula sam ja. – Sve masteršefovi! Znam ja takve, sjednu, nabubaju se, pomažu pjat ispred sebe, podrignu pa onda kažu kako je sva ta hrana kancerogena i nezdrava. A pucaju od zdravlja. Ne može im nitko ništa, jači su od sudbine...

- Amen – složio se on.

Ja i kad se odlučim pridružiti proslavi godišnjice mature, jedno od glavnih pitanja koje me muči jest – šta obući? I obuti...

On, međutim, o tome uopće ne vodi računa. Prepušta teži dio posla meni. Drugim riječima, mene spada ambalažirati muža tako da bude dostojan predstavnik familije, mene, a donekle i sebe. A to baš i nije tako jednostavno.

Mislim, da se mene stvarno pita, obukla bih mu lagano laneno odijelo i lagane sandale, talijanski šik, ali... Nema šanse! To je za njega too much!

Gospodin izvoljeva nešto ‘obično’, ali ne zna, a ne treba ni znati, jel’te, da sam ja prije mjesec dana, u njegovoj odsutnosti, napravila veliku čistku ormara iz kojih su nestale goleme količine i njegove ‘obične’ robe koju nije niti vidio više od deset godina.

Sad ormari dišu punim plućima, ali da prostite, u njima se sad teško snalazim. Di sam šta stavila, čovječe? Točno znam da, recimo, postoji jedna lijepa bijela lanena košulja dugih rukava koja, ajmo reći, ulazi i u moj i u njegov opis ‘obične košulje’. Ali di je?

Di su mi nestale nove novcate modre hlače koje sam kupila prije pet godina i obukla ih jedan jedini put? Tijekom velike čistke nisu izronile, a sad ih nema i nema...

- Trebamo otići u šoping – rekla sam. On me začuđeno pogledao.

- Koji šoping? – upitao je – Otkad ja tebi trebam za šoping? Pa tebi šoping na vrata dolazi...

- Ma šta mi na vrata dolazi? – blenula sam.

- Pa GLS, Pošta, Overseas, DPD – počeo je on – DHL, FedEx... U tebe je fluktuacija roba i usluga veća nego u ijednom šoping centru.

- Nije mi FedEx nikad došao na vrata – demantirala sam ga. – I šta ti imaš s tim? Ne kupujem susjedstvu nego sebi! I za kuću! I za tebe, molim lijepo....

- Pa koji onda šoping spominješ?

- Pa ne mogu ti bez tebe kupiti gaće, čovječe – rekla sam – Koji broj gaća uopće nosiš?

On me pogledao tupo. ‘Nemam pojma’, priznao je.

- Dakle? – dodala sam. – Dakle?

- Dakle šta?

- Dakle, kako misliš kupiti nove hlače kad ne znaš ni koji broj nosiš?

- Prvo i prvo, šta će mi nove gaće? – rekao je – Imam gaća pune ormare....

Di su mi gaće?

- Nemaš!

- Nemam?

- Nemaš! Ajmo dalje...

- Kako nemam? – zapro je.

- Sve su stare i pohabane – odgovorila sam – I bačene u otpad.

- U koji otpad, ženo božja?

- U reciklažni otpad!

- Pa odakle nama reciklažni otpad?

- Pa došao mi je na vrata reciklažni otpad! – otkrila sam. – Nazoveš, naručiš, napuniš kese tekstilnim viškovima i rumbanim postolima, dođe reciklažni barba, pokupi pet kesa smeća i aj bok!

- Ol i to postoji? – pogledao me je s dozom respekta.

- Postoji! I zato ajde u šoping sa mnom – zapjevala sam mu. - I tačka!

- Okej – povukao se. – Bacila si svu robu samo da bi kupila novu. Ko protočni bojler...

- Ko stari mlin – rekla sam ja.

Pero Kvržica uopće nije skužio stilsku figuru...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
03. listopad 2022 20:35