Ja ne znam kako je u drugim kućama, ali kod mene, brate mili, tuširanje postaje rizična disciplina. Mislim, vruće je, čovječe, moraš se makar dvaput istuširati, ali moj bojler ima neku svoju filozofiju koja me totalno iscrpljuje i tjera mi krv u žilama da piči sto na sat.
Prvih nekoliko godina nakon useljenja u novi stan bilo je ajde-ajde. Tuširanje je bila aktivnost o kojoj nisam razmišljala – uđeš, namjestiš temperaturu vode, istuširaš se i aj, bog. Onda je bojler počeo pokazivati znakove histerije. Ili prži ili ledi!
Onda je došao meštar, čačkao nešto, vidao, odvidavao, naplatio i nestao u valceru. Onda je bojler bio, ajmo reći, normalan par mjeseci. Onda je opet dobio bipolarni poremećaj. Onda je ovaj moj, Zakoniti, proglasio kako ja umišljam i kako ja očito nisam...