Mame i članice udruge ‘"Autizam 365" trebaju našu pomoć. Treba im 30 tisuća eura kako bi korisicima Centra za autizam Split osigurali Ljetni kamp, bez kojeg oni nemaju gdje boraviti tijekom tri mjeseca školskih praznika. Kada Centar do rujna, do početka nove školske godine zatvori vrata, njegovi mali i veliki polaznici više nemaju svakodnevnu brigu. Gube svoju rutinu. A briga i rutina je u njihovom životu nasušno potrebna. Zato mame i tate traže našu pomoć, trebaju donacije kojima će otvoriti Ljetni kamp i tako članovima Centra omogućiti ljetne glazbene, likovne i sportske radionice, te radnu okupaciju za odrasle autiste.
Kako im pomoći? Kroz novčane donacije, praćenje akcija koje će se održavati do svibnja, posjetom web-stranici udruge https://www.udrugaautizam365.hr te praćenjem na društvenim mrežama.
Donacije za ljetni kamp možete uplatiti na račun udruge: HR4923900011101365895
ili putem linka: https://gogetfunding.com/autism-summer-camp/
Tri mame iz Centra za autizam su nam otvoreno, brutalno, bez uljepšavanja ispričale što je taj poremećaj napravio u životima njihovih obitelji. Priče nisu lake. Pokazat će vam zašto im treba pružiti ruku, dati pomoć.
Mirjana Parat
Emotivne su priče mama koje imaju djecu s autizmom, ona Mirjane Parat iz Solina je jedna od takvih. Sin joj ima 11 godina, na prvi mah izgleda kao svaki drugi dečko te dobi. Ono što prvi pogled skriva je duboki svijet autizma u kojem živi. To su djeca, kaže mama Mirjana, koja imaju svoju zasebnu životnu nišu, njima dovoljnu. I u njoj ne znaju za zlo.
- Kad prođem pokraj dječjeg igrališta i sretnem momčiće njegovih godina kako se šale, pričaju, znaju tu i tamo nešto i dobaciti, dotakne me to... Promislim tada, mogao je i moj mali tu s njima igrati balun, šaliti se... To mene pogađa. Moga sina ne, on to uopće ne primjećuje.
On komunicira na svoj način, njegov spontani razgovor se svodi na potrebe hrane, izlaska vani, nečega njemu bitnom, ništa više od toga. Suprug i se jako trudimo s njim raditi na komunikaciji, no pitamo se ponekad razumije li on istinski razumije to što je kazao - priča nam Mirjana.
S druge strane njen je sin, kaže, tvornica energije, koja traži malo sna, a puno šetnje. Ne može duže stajati u zatvorenom prostoru, to ga čini nervoznim, nemirnim. Voli šetati, fotografirati detalje, raditi nešto rukama, glazbeno je nadaren, tehniku obožava. Jedva čeka ići u Centar, njegovu školu. On je, kaže njegova mama, jedno veliko toplo dijete koje možda neće znati reći: ‘Mama, volim te‘. Ali na neki svoj način će pokazati duboki osjećaj.
Dobar je dan kad je moj sin zadovoljan
- Dobar je dan onaj u kojem je moj sin zadovoljan, sretan, u kojem bez problema napravi sve uobičajene radnje. To je dan u kojem će sjesti pokraj mene kao mala maza, priljubiti se i onako sav sretan poljubiti me u rame. To je njegov način pokazivanja ljubavi. Ima i jako teških dana, događaju se. I to najčešće kada se iz njegovog zacrtanog plana izbaci nešto, njemu tako nužno potrebna rutina.
Autistično dijete traži uvijek isti dnevni slijed, i svaki odmak od toga stvara nervozu. Neodlazak u školu tijekom ljeta za njega znači nemir. I zato sam možda i dosadna, zato možda stalno naporno i apeliram, zato smo mi mame i povele kampanju za organiziranjem Ljetnog kampa. Nema svatko od nas roditelja mogućnost uzeti nekoliko mjeseci godišnjeg odmora. Ali nemamo ih mogućnost ni ostaviti same. Zato se borimo za našu djecu, to bi svaka mama napravila – veli.
Centar za autizam nije škola u kojoj se predaje matematika ili povijest. Autistična djeca, između ostalog, u njoj nauče kako prati zube, zavezati uzice na cipelama, mirno sjediti za stolom, služiti se priborom za jelo, družiti se s ostalom djecom, komunicirati na svoj način, igrati kreativne igre. U toj školi nitko na njih ne gleda kao na djecu koja imaju probleme, što se počesto događa u vanjskom okružju.
- Recimo, sin mi u autobusu ima epizodu vikanja i onda vidiš kako svi bulje u tebe. Ima puno krasnih ljudi koji imaju razumijevanja, možda i znaju što se događa. Ima i onih koji nas tada osuđuju, napadaju, čuješ kako komentiraju, ne znaju. Što želim za svoga sina? Da bude što zdraviji i da mu kao zadovoljna mama stvorim dobar život s puno ljubavi – veli Mirjana Parat.