Daleko od urbanog života, stare kamene kuće dalmatinskog zaleđa, priobalja i otoka, kad ih pogledamo, bude u nama sjetu i dozu romantike, posebice onako usnule, ogrnute bršljanom, smokvom i kaparima, napuštene i – zaboravljene.
Svjedoče one o nekim davnim vremenima kada se živjelo jednostavno, grijalo se oko ognjišta, igralo se na guvnu i poljima, gradilo se u kamenu po iskonskoj filozofiji da se od prirode uzima tek onoliko koliko je potrebno da bi se preživjelo. I dok se turisti raspamete od ljepote kada vide staru ruševnu kućicu, kao i svi oni debljeg džepa ulažući veliki novac u njezinu obnovu, s druge strane brojne djedovine propadaju nemoćne pred zubom vremena.
Počelo na Korčuli
Svaki pogled na oronulu starinu zaboli Josipa Dukića iz Košuta pokraj Trilja, samoukog...