Charlie Wilson živjela je bezbrižno na Mallorci, uživala u suncu, radila i trenirala, uvjerena da vodi zdrav i aktivan život.
No jednog jutra probudila se s jakom boli u nogama, misleći da je riječ o običnom istegnuću mišića nakon napornog treninga. Ono što je u početku izgledalo kao prolazna neugoda, u samo nekoliko tjedana pretvorilo se u stanje toliko teško da je završila u invalidskim kolicima.
“Da je bilo moguće, odsjekla bih si noge”, prisjeća se danas 38-godišnja Britanka, opisujući nepodnošljivu bol koja joj je potpuno promijenila život.
Beskrajni krug pregleda
Kao i mnogi koji se bore s rijetkim i neobičnim bolestima, Charlie je prolazila kroz beskrajni krug liječničkih pregleda bez jasnog odgovora.
Dok je još živjela na Mallorci, liječnik joj je preporučio krvne pretrage, ali je upozorio da će rezultati stići tek za deset dana. Bol je bila toliko snažna da nije mogla čekati. Završila je u bolnici, gdje je molila medicinsko osoblje da joj pomogne jer je osjećaj bio neizdrživ. U tim trenucima stigla je i njezina jednojajčana blizanka Victoria, koja je došla iz Britanije kako bi joj pomogla u suočavanju s misterioznom bolešću.
Charlie je ubrzo završila na jedinici intenzivne njege, gdje je provela 17 dana. Na tijelu su joj se počele pojavljivati bolne kvržice, a liječnici su je podvrgnuli nizu pretraga, magnetskoj rezonanci, CT-u i brojnim laboratorijskim testovima. Rezultati su napokon otkrili uzrok njezinih patnji: vrlo rijedak ekstrapulmonalni oblik sarkoidoze.
Zahvaćeni zglobovi i udovi
Dok klasična sarkoidoza najčešće zahvaća pluća, kod Charlie su zahvaćeni zglobovi i udovi, što je objasnilo ekstremnu bol koju je osjećala. “Rekli su mi da je to sarkoidoza, ali znala sam da pluća nisu problem. Tek kad su mi rekli da je riječ o ekstrapulmonalnoj sarkoidozi, sve je počelo imati smisla”, kaže. Prema liječnicima, ovakav oblik bolesti ima tek oko 1,4 posto pacijenata.
Zbog bolesti je morala napustiti život u Španjolskoj i vratiti se u rodni Durham, što joj je teško palo jer je život na Mediteranu bio njezin san.
Morala napustiti Španjolsku
“Preseliti se natrag u Durham je samo po sebi depresivno. Kad je to još potpuno izvan vaše kontrole, boli još više”, priznaje. Unatoč svemu, Charlie se ne predaje. Podvrgnuta je biološkom liječenju koje bi trebalo smanjiti upalne procese u tijelu, no liječnici joj ne mogu garantirati hoće li se stanje ikada značajno poboljšati.
Svoju priču odlučila je podijeliti javno kako bi upozorila na postojanje rijetkih oblika bolesti i pronašla druge koji prolaze kroz slična iskustva. “Ne znam hoću li ovako živjeti zauvijek ili će se nešto promijeniti, ali želim da ljudi znaju da se isplati tražiti odgovore i ne odustajati, čak i ako je njihova bolest vrlo rijetka”, poručuje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....