StoryEditor
Živottrpimir vicko vicković

Poznati radijski voditelj obolio od korone lani na svetog Nikolu, a još nije došao sebi: ‘Ponovno sam učio hodati; virus mi je napravio dar-mar na živcima! Cijepljenje? Idem i po treću dozu!‘

25. listopada 2021. - 11:09

Došli smo i do te mučne brojke od čak devet tisuća ljudi umrlih od Covida. Pritisnula nas je kao najcrnji oblak, i po pitanju mortaliteta u odnosu na ostale europske zemlje stavila na vrlo loše pozicije.

Usprkos tome brojni i nadalje odbijaju cjepiva, ustrajno tvrdeći da je korona najobičnija izmišljotina, nepostojeća bolest. A cijepljenje način kojim se globalna populacija čipira zbog praćenja, kontroliranja tijela i uma.

Mnogi ga odbijaju u strahu od eventualnih nuspojava, steriliteta, nemogućnosti ostvarivanja trudnoće, ideja da cjepivo pretvara ljude u zombije, ovoga i onoga, svega.

Devet tisuća ljudi koji su s koronom otišli iz naših života više o tome svoj stav ne mogu izreći. Ali zato može Trpimir Vicko Vicković, poznati radijski voditelj koji je nakon deset mjeseci od oči u oči susreta s koronom, konačno uspio stati na svoje noge. Uz štake, ali ipak stati. I to je velika stvar za njega, jer je u 55. godini, sa svojih 185 centimetra visine, i zbog korone trideset kilograma lakši morao opet učiti hodati. Kao malo dijete.

- Korona mi je napravila dar-mar na živcima, u kombinaciji s autoimunom bolešću stvorila mi je Guillain-Barréov sindrom. Nisam mogao hodati, kontrolirati crijeva i mjehur. To je bila duga noćna mora. Borio sam se mjesecima. Hodam sa štakom jer me strah da ne izgubim ravnotežu. Ali hodam i jest da je to ponekad dvjesto metara, ponekad dvadeset do trideset koraka. Nakon toga stanem kako bih uhvatio zrak. Jest da se nakon dva kata moram zaustaviti i malo odmoriti. Ali krećem se.

Živci se polako, polako oporavljaju, po liječničkim procjenama trebat će mi za to oko 2,5 godine. Milimetar na dan, pa ako je do koljena 40 centimetara, to je 400 dana borbe. Borim se i sa zujanjem u ušima, u njemu kao da mi stalno žive osice. To nikada ne staje. Strpljiv sam, nemam izbora. Kako je drugima bilo, ja sam još dobro i prošao. Živ sam – veli Vicko.

Korona je opaka, ona je beštija, ona ciljano svom snagom napada žarišta u tijelima ljudi, pa ih dokrajči u postavkama. Vicku je udarila na živce, već taknute dijabetesom. Uselila mu se u život točno na lanjskog sv. Nikolu. Prisjeća se, probudio se u ponoć želeći staviti darove u čizmice. Pokušao se dignuti, ali noge su mu se pretvorile u nešto nalik dvjema usahlim granama.

Poslušnost su potom otkazali i mjehur i crijeva. Dijagnosticirali su mu koronu, a s njom u bolnici u Dubravi i upalu živaca od struka na dolje.

- Da se razumijemo, jednom u životu mene bi dočekalo ovo stanje, dijabetičar sam, problemi sa živcima u donjem dijelu tijela mogu se očekivati kao jedna od posljedica šećerne bolesti. Ali korona sva ta kritična žarišta ubrza. Tako je i meni naprasno donijela nešto što bi me čekalo za dvadeset do trideset godina. Prošao sam puno liječničkih pretraga, ali me bodrilo što su mi kazali, idemo polako, ima nade. Idemo dalje. Dva sam mjeseca proveo u bolnici, sve to vrijeme nepomično u bolničkom krevetu - priča.

Slijedio je oporavak na Rebru, pa onaj u Stubičkim toplicama. Svako jutro ima fizioterapeutski tretman. Vježba nekoliko puta dnevno i čeka polako da oporavak učini svoje.

Pitamo ga kako gleda na ljude što odbijaju cijepljenje, i što je on učinio po tom pitanju. Cijepio se, kaže, dva puta, a kada se ukaže potreba ići će i na treće. Na antivaksere se ljutiti neće, ali osobno ih neće ni pokušati razumjeti.

Po sebi zna kako korona nije teorija zavjere, već realna i velika opasnost. Zato poštuje i propagira odgovorno ponašanje, nosi masku u zatvorenom prostoru, drži distancu, živi u razmišljanju kako će od sebe sve dati i napraviti da nekoga drugoga ne zarazi.

- Kažu da cjepivo nosi nuspojave. A što je s lijekovima koje svaki dan pijemo? Nažalost mnogi ljudi nemaju zdravorazumsko razmišljanje, evo, neki roditelji ne žele svoju djecu tijekom vožnje vezati u obveznu autosjedalicu. A zakonom je propisano da to trebaju napraviti. Ajmo okrenuti pilu naopako, zaposlenik u ugostiteljstvu mora proći sanitarni test i imati sanitarnu knjižicu. Ako to ne želi napraviti neće moći ni raditi u toj branši. I kako sada u zdravstvu kažu nećemo se cijepiti? Moolim!! Kakav je to način razmišljanja, kakve su to slobode. Zašto onda konobar pere ruke nakon zahoda. A što da kaže imam pravo ne prati ih. Ma nemoj. Govoreći o ovome, govoreći o cjepivu pričamo o osnovama odgovornog ponašanja, o civilizacijskim postavkama – kaže Vicko.

Zato i drži da se ljudi trebaju odgovorno ponašati. Kako bi zbog sebe, ali i drugih umanjili muke koju im ovaj još uvijek relativno nepoznati, iznimno mutacijski brz i nepredvidljivi virus donosi. Cijepljenje je u ovom trenutku korak za uglavnom ustrašenog čovjeka, ali i za cijelo čovječanstvo.

- Neću nikoga kritizirati, ali volio bih da svi razmisle o onome što rade i što ne žele napraviti. Da razmisle kako neprihvaćanjem cjepiva, ostavljaju prostora koroni za djelovanje. Najgore je što svojoj djeci ne daju pravo i mogućnost zaštite. To je ono što me jako brine - veli Vicko.

image
Trpimir Vickovic Vicko - oporavak od koronavirusa
Vedran Peteh/cropix
item - id = 1137739
related id = 0 -> 1152986
related id = 1 -> 1152940
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
21. prosinac 2021 04:38