Ako je netko svakodnevan u našim životima, to su sigurno poštari, bilo da nam nešto donose, bilo da ih svaki dan viđamo više nego bilo koje druge službene osobe. Njima se nekad radujemo, nekad ih izbjegavamo i jednostavno vjerujemo kako nema čovjeka kojega bar jednom u životu nije posjetio poštar.
Jadno ti je ono misto koje nema učitelja, svećenika i poštara, ili pak ona, da je misto di lisica poštu nosi, a vuk podne zvoni, zaostala sredina Bogu iz leđa. Izreke su ovo posebno očuvane u malim dalmatinskim sredinama.
Eto,vidi se koji status imaju poštari, ta najbrža i najučinkovitija komunikacija između ljudi. Od pamtivijeka kada je pisana riječ na papiru bila glavna komunikacija i kojoj su se radovali ili tugovali mnogi ljudi,bila je vezana poštarima. Pa i danas u vremenima visoke sofisticirane komunikacije, njihova uloga je i dalje velika.
A kako je biti poštar u sredinama gdje svatko svakoga zna, gdje se o svakome sve zna i opet ništa nezna,a sve to opet zna poštar. Ova ćakula s jednim od najpoznatijih imotskih poštara mlađe generacije mnogo toga otkriva i još više skriva. Joško Grančić /45/ punih 20 godina radi u Hrvatskoj pošti kao raznosač pošte.Tri godine radio je u Splitu, gdje je,kako kaže ispekao zanat,a ostatak u svom rodnom Imotskom.I kada smo mu jučer čestitali Svjetski dan poštara,onako vedar i otvoren samo nam reče.
-Ajde da se netko sitio i meni,odnosno nama, čestitati taj dan. Čestita se policajcima,pa ajde neka,njihov je posao odgovoran i opasan, pa se iako puno manje čestita učiteljima,a njima bi se više tribalo čestitati, pa sada eto i nama. I nama bi se tribalo čestitati i te kako, jer je naš posao ne samo odgovoran,već i stresan i opasan. Pa vidili ste stotinu puta kako se napadaju poštari, pljačkaju, što sve ne doživljavaju,i nikome ništa.
Kao ono, eto to su neki marginalni državni službenici, primaju državnu plaću, pa im možemo svašta kazati. A niko ne pita kolika je ta naša plaća i jesmo li za ovaj posao adekvatno plaćeni. Mislim da nismo, a radimo itekakav odgovoran posao,veli već uzbuđeni Joško i nastavlja.
-U ovih 20 godina vidio sam i doživio svašta. I dok ovi koje sam spomenuo da su isto tako zaslužni da im se čestita i da ih se nagradi za svoje djelovanje mogu i javno iskazati,mi poštari moramo osim urednosti, uljudnosti i hrabrosti,k tome biti vezani i zakonom šutnje. Što vidiš u poslu, što čuješ i doživiš, šuti i trpi, eventualno rješavaj u četiri zida s nadležnima, ili sa strankama u četiri oka. Ne može biti svatko ni poštar, nije samo uzeti pisma, razglednice i odnositi ih od vrata do vrata.
Ima tu i plavih kuverata, stresnih brzojava, pa kuverata di onaj koji ih mora osobno primiti, već sutra ili za koji dan kreće u zatvor ili na sud,ili još gore u bolnicu. A sve to poštar mora amortizirati sa smiješkom, uljudnom i utješnom riječju i za te kuverte koje nosiš mora znati samo onaj čije ime i prezime piše na kuverti. I nitko drugi,ni ne daj Bože susjed,ili prijatelj, veli i dodaje da je to poštarska tajna koje se drži od prvog dana.
Svaki dan se druži s visokoobrazovanim ljudima, liječnicima, profesorima, stručnjacima,ali i sa kako ih naziva probisvijetovima,narkomanima, bivšim osuđenicima...
-Sa svakim od njih moram biti isti, pristojan,nasmiješen i rekoh hrabar. Eto,dok sam radio u Splitu jednom sam zatekao provalnika u jednom stanu. Išao nositi poštu,vidim odškrinuta vrata, ja zvonim a ovaj što je provalio u stan izašao vani sa pajserom,oće na mene. Srićom sam se izvukao živ. A onda se nekada nosio i novac za penzije ili za neke isplate,otkupnine i nije ti sasvim sve jedno da te netko u nekom naselju susretne, a ne znaš ko je.Sve su to moj prijatelju izazovi. Recimo u Splitu sam radio uz pomoć mopeda,jer je veliki grad,a u Imotskom gdje pokrivan veliki rajon dugo sam pješačio. Dnevno u prosjeku i više od deset kilometara, sjeća se.
A bile je puno i kiša,snijega i bure a i sunca.
-Tko te pita, posao moraš odraditi. Danas je nešto lakše, eto dobio sam poštamobil. Mali busić na struju i on mi je olakšao itekako posao. Kažem ja, kako naš Papa ima Papamobil,pa ja svoj četverocikl prozvao poštamobil, priča nam Joško Grančić.
A mi da bi doznali i još nešto o takozvanim tajnama koje su „prišivene“ poštarima o kojima obični puk priča,priupitasmo Joška o reakcijama stranaka na poznate plave kuverte,o poštarima za koje se priča da su i poznati ljubavnici,o poštarima koji su na crnoj listi kućnih ljubimaca i tako neke dogodovštine.
-E moj prijatelju iz vlastitog iskustva ću ti kazati, baš o tom odgovornom poslu.Jednom sam imao priliku odnijeti čovjeku plavu kuvertu. Dajem mu je u ruke,a on meni kaže.“Ako u njoj piše dao Bog da moram u zatvor,e neka idem,tamo ću makar mukte isti i piti,a ako je ono što mislim, ajme meni."
I sada ti gledaš njega, on tebe,znam kako mu je.I sada da sam recimo falio i dao kuvertu nekom od njegovih,a ne njemu,a radilo se o ovrsi od pet milijuna kuna,jer mi čovik to reče, eto ti belaja.
Pa onda nosiš brzojave u obitelji,gdje je nastradala mlada osoba,pa te i tuđa žalost pokosi. Znači to ti je odgovornost,ponašaj se u skladu sa zakonom,poštanskim kodeksima i ne boj se ničega.I budi tolerantan, budi dobar s ljudima, pa nekada progutaj i nešto što ti nije po volji, priča popularni Imotski poštar.
Veli da bi, kada bi sutra postao direktor pošte, prvo pokušao poboljšati međuljudske odnose.
-A kada me pitaš o tim poštarima kolegama za koje kažu da su neki ljubavnici.E,pa prijatelju ja sam ti sretno oženjen imam troje dice i svako me u Imotskom i krajini zna. Pa makar bi se jednom čulo da je Joško nešto napravio loše.Ne, ja ovaj posao držim vrlo odgovornim i ostat ću takav do mirovine.
-Pričali su mi kolege u Splitu o kolegama koji znaju namignuti lipim ženama. I onda mi jedan stari kolega kazao -kada te upitaju o tome,ti samo nabaci smiješak i sve si im odgovorio. A o kućnim ljubimcima,e to je posebna priča. Ima ih di se s njima sprijateljiš,ima ih koji te uhvate za nogavicu,ima ih svakakvih,ko i ljudi. A ti i s njima moraš kao s ljudima u mom poslu- pristojan,nasmiješen, hrabar i čuvaj tajnu svoga odgovornog posla.To ti je poštar,veli nam simpatični Joško Grančić.
E, Joško sretan tebi i tvojima koji misle i ponašaju se po tvojim pravilima, dan poštara.Zaslužili ste bar to.