Ako je netko svakodnevan u našim životima, to su sigurno poštari, bilo da nam nešto donose, bilo da ih svaki dan viđamo više nego bilo koje druge službene osobe. Njima se nekad radujemo, nekad ih izbjegavamo i jednostavno vjerujemo kako nema čovjeka kojega bar jednom u životu nije posjetio poštar.
Jadno ti je ono misto koje nema učitelja, svećenika i poštara, ili pak ona, da je misto di lisica poštu nosi, a vuk podne zvoni, zaostala sredina Bogu iz leđa. Izreke su ovo posebno očuvane u malim dalmatinskim sredinama.