Jedna žena je za portal Your Tango podijelila priču o poklonu kojeg joj je ostavio pokojni bivši muž - i kojeg je pronašla sasvim slučajno.
Jedna je polica visila unutar ormara bez vrata, u njenoj trpezariji. Bio je to jedan od projekata kojeg je napravio njen bivši suprug, dok je još bio njen muž - i dok je još bio živ. On je tamo ugradio policu za djecu i radni stol za nju, na kojem su se nalazile mnoge knjige. U jednoj knjizi je ova žena, tijekom čišćenja pronašla omotnicu boje lavande. U njoj je bilo pismo na kojem je s vanjske strane pisalo "Oprosti".
Prve riječi u pismu bile su pozdrav i traženje oprosta.
Njezin bivši suprug je umro dvije godine nakon njihovog razvoda. Oprostila mu je ona tada sve greške, zbog sebe i zbog djece, još dok je bio živ - na čemu je bila jako zahvalna. Održavali su nakon toga zdravu distancu i bliskost za dobrobit djece. Mislila je da je pismo možda bilo napisano dok su još bili u fazi spašavanja braka.
U njemu je njezin bivši suprug pisao o njihovoj dugoj povijesti, budućnosti i želji da njihova obitelj preživi. Ona se pitala zašto i kada je ovo napisao te kada ga je ubacio među knjige. Nije znala je li čekao posebnu priliku da joj ga preda niti je li to možda bila čestitka za njezin rođendan - ili nešto drugo.
Shvatila je da nikada od njega nije htjela pismenu ispriku, već samo muža. Nije znala zašto ga je skrio, činilo joj se prilično drsko i nemarno od njega da je mislio kako ona nikad nitko neće pronaći skriveno pismo. Znala je i da bi, da se sjetio omotnice, nju tražio natrag i da bi mu ona to dopustila.
Ljuta je potrgala pismo na sitne komadiće, bacila ga u kantu za smeće te je vratila knjige na mjesto. Morala si je oprostiti to što je učinila. Ipak, činjenica da je uopće napisao takvo pismo omogućila joj je da vjeruje, nakon mnogo godina, da nije potpuno pogrešno procijenila čovjeka za kojeg se udala. To ju je zauvijek promijenilo, jer je u tom trenutku mnogo gorčine nestalo iz njezinog života. I to je bio najbolji dar koji joj on nikada nije dao.