Pisac Damian Delune je nakon stričeve smrti saznao da mu je on zapravo - otac, piše Kurir.rs.
U Sjevernoj Karolini se, kada žena zatrudni u braku, kao otac djeteta prema zakonu bilježi njezin suprug. Tako je barem bilo za vrijeme Deluneovog rođenja.
- Moja majka je bila udana za mog "strica" kad sam se rodio, iako oni više nisu bili zajedno. Bili su razdvojeni neko vrijeme i ona je živjela i bila u vezi s mojim "ocem", njegovim bratom. S obzirom na to da je još uvijek bila u zakonskom braku s Johnom, mojim "stricem", po zakonu je njegovo ime bilo u mom rodnom listu, tvrdi Delune.
Kada bi pitao majku zašto je ime Johna navedeno pod imenom njegovog oca, ona mu nikada ne bi odgovorila. Pravu istinu je Damian doznao tek kada je John umro.
- Moj djed se malo previše napio u noći kad je bdio i rekao mi je istinu. Prošlo je već sedam godina i još uvijek razmišljam o tome da li bi moj život bio drugačiji da sam odrastao znajući tko mi je pravi tata i da li bi se stvari promijenile da mi je dana prilika da Johna znam kao oca, umjesto kao strica. Iskreno, vjerojatno ne. S njim sam proveo približno isto vremena kao i s tatom i nije se prema meni ponašao ništa drugačije nego prema svojoj biološkoj djeci, prisjetio se Damian.
On priznaje da je zahvalan na vremenu koje je proveo s Johnom, bez obzira na činjenicu da nije znao tko mu je on zapravo - jer su ti trenuci bili oni u kojima nije bio izložen Franku, "lažnom ocu", odnosno stricu koji ga je zlostavljao.
- Kako sam ostario i dobio svoju djecu i odgajao ih uz pomoć žene koja im nije biološka majka, shvatio sam da se ne radi nužno o tome tko je u krvnom srodstvu, a tko nije. Radi se o tome tko se brine o tebi. Nisam imao pojma da je John moj biološki otac sve dok nije umro. Naravno, znao sam da je biološki povezan sa mnom, ali to nije bilo važno. Čak ni tada nije imao nikakvu stvarnu obvezu da provodi vrijeme sa mnom, mogao me ostaviti da patim u kući - a nije, prisjetio se.
Damian tvrdi da ni on ni njegova supruga nemaju nikoga osim njihove djece. Ipak, objašnjava kako su svoju obitelj pronašli u prijateljima kojima je stalo do njih i koji žele biti uključeni u njihove živote.
- Podržavaju nas u dobru i u zlu, onako kako obitelj treba. Nažalost, bila je potrebna smrt da shvatim tko mi je pravi otac, ali bolje ikada nego nikada. Najveću lekciju koju sam naučio, jer sam život proveo ne znajući tko mi je zapravo otac, došla je od mog djeda koji je proveo godine života noseći u sebi tajne svoje djece. Bilo mu je teško uživati u životu zbog svoje djece i njihovih tajni, a ja odbijam živjeti na takav način. Neću dopustiti nikome da diktira moju sreću, zaključio je.