Zbog zlata se kopalo, putovalo, riskiralo. Zlatna groznica ima mnogo lica, ali u potrazi za dragocjenim metalom lako zaboravimo čovjeka koji mu zna dati oblik. Onoga koji će izraditi prsten, spojiti puknuti lančić ili u zgnječenoj naušnici prepoznati predmet koji još vrijedi spasiti.
O opstanku zanata često razgovaramo tek kad tražimo nekoga da popravi sat, obnovi omiljene cipele, sačuva stari predmet. Tada postaje jasno koliko nam znači vješt majstor.
Takve se priče još donose Mihaljevićima, u središte Omiša, na Trg dr. Franje Tuđmana. Obitelj je u omiškom zlatarstvu gotovo pola stoljeća, od 1977., a danas u poslu sudjeluju tri generacije. Imaju dućan, vlastitu proizvodnju, veleprodaju i servis. Spremni su pogledati i predmet za koji je drugdje već rečeno da mu nema pomoći...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....