Najveći homofobi imali erekciju na gole muškarce: oni koji stalno loše pričaju o tome se tako brane, ne prihvaćaju sebe

Neka psihološka istraživanja doista su pronašla povezanost između izražene homofobije i pokazatelja privlačnosti prema istom spolu kod dijela ispitanika, no to ne znači da se takav zaključak može primijeniti na svaku homofobnu osobu. Ali moglo bi na onu koja je konstantno homofobna, stalno priča o gej populaciji, bez razloga počne pričati o istospolnim seksualnim odnosima, ljubavima. Baš po onoj, svatko se češe... 

- Onaj tko je na miru sa sobom nema što docirati drugima kako će živjeti i stalno se braniti. A brane se od sebe. Siguran heteroseksualac ne priča stalno o gej osobama, osjeća se sigurno i neugroženo u njihovoj prisutnosti i ne potiče stalno tu temu u negativnom kontekstu. Štoviše, sigurne osobe biraju društvo prema interesima, a ne ‘filtriraju‘ osobe po tome jesu li bisex, gay ili što već... - objašnjava jedna psihologinja. 

Drugim riječima, unutarnji sukob oko vlastite seksualnosti može biti jedan od mogućih čimbenika kod nekih ljudi. Homofobni stavovi, međutim, mogu nastati i iz niza drugih razloga: odgoja, religijskih i kulturnih normi, političke ideologije, straha od društvene osude, manjka kontakta s LGBT osobama... 

Studija iz Georgije privukla veliku pozornost

Najčešće citirano istraživanje objavljeno je 1996. u časopisu Journal of Abnormal Psychology, koje su proveli psiholozi Henry Adams, Lester Wright i Bethany Lohr sa Sveučilišta Georgia. Sudionici su gledali eksplicitne heteroseksualne, lezbij­ske i homoseksualne muške snimke, dok su istraživači pratili fiziološki odgovor, odnosno promjene opsega penisa. Obje skupine pokazale su uzbuđenost na heteroseksualne i lezbij­ske sadržaje. Kod muških homoseksualnih sadržaja veći fiziološki odgovor zabilježen je samo u skupini muškaraca s izraženijim homofobnim stavovima.

Young attractive couple relaxing on the beach. Vacations and holidays.

/Shutterstock

Autori su zaključili da bi kod dijela ispitanika homofobija mogla biti povezana s privlačnošću prema muškarcima koju osoba ne priznaje, ne prepoznaje ili je doživljava kao prijetnju vlastitom identitetu. 

Što je reakciona formacija?

Jedno od mogućih objašnjenja je mehanizam koji se u psihodinamskoj teoriji naziva reakciona formacija. Riječ je o ideji da osoba može reagirati na vlastite, neprihvatljive ili zastrašujuće misli i osjećaje izražavanjem suprotnih stavova – ponekad posebno snažno i javno.

U tom bi se okviru osoba koja osjeća privlačnost prema istom spolu, ali je zbog obiteljskih, vjerskih ili društvenih poruka doživljava kao neprihvatljivu, mogla pokušati zaštititi izraženim anti-gej stavovima. To je teorijsko objašnjenje koje se može odnositi na neke pojedince, ali se ne može dokazati samo na temelju nečije retorike, glasanja, vjerskog uvjerenja ili objave na društvenim mrežama.

No, fiziološka uzbuđenost također nije isto što i seksualna orijentacija. Tjelesni odgovor može biti pod utjecajem novosti, nelagode, anksioznosti, konteksta i mnogih drugih čimbenika. Seksualna orijentacija je širi i stabilniji obrazac privlačnosti, odnosa, identiteta i ponašanja, a ne rezultat jednog testa ili jedne reakcije na erotski sadržaj.

No, istraživači Sveučilišta Rochester 2012. objavili su niz studija u kojima su uspoređivali otvoreno iskazane stavove s implicitnim, automatskim asocijacijama ispitanika. Kod dijela sudionika koji su iskazivali snažnije anti-gej stavove pronašli su nesklad između onoga što su javno govorili o vlastitoj heteroseksualnosti i brzih, automatskih reakcija koje su upućivale na moguću privlačnost prema istom spolu.

Najizraženiji obrazac autori su zabilježili kod osoba koje su odrastale uz autoritarnije roditelje, koji su homoseksualnost doživljavali kao neprihvatljivu. Istraživači su to protumačili kao mogući učinak vanjske kontrole, srama i unutarnjeg konflikta oko vlastite seksualnosti.

Važno je da su kasnija istraživanja dala i drukčije rezultate. Studija objavljena 2013. u časopisu Psychological Science, koja je uključila i muškarce i žene te koristila implicitnu mjeru privlačnosti prema istom spolu, nije pronašla dokaz da je homofobija općenito povezana s nepriznatom istospolnom privlačnošću. U nekim analizama implicitna istospolna privlačnost bila je nepovezana s negativnim stavovima prema homoseksualnim osobama, a u drugima čak povezana s pozitivnijim stavovima. To ne poništava ranije nalaze, nego pokazuje koliko je riječ o složenoj temi. Homofobija nije jedna osobina s jednim uzrokom, kao što ni seksualnost nije jednostavna kategorija koju se može iščitati iz političkih ili društvenih stavova.

Najpošteniji zaključak glasi: kod nekih pojedinaca snažna netrpeljivost prema LGBT osobama može biti povezana s nelagodom ili konfliktom oko vlastite seksualne privlačnosti.