StoryEditor
ŽivotImaju čvrst običaj

Na splitskoj estradnoj sceni rađa se više djece nego ikada: pjevač i supruga nedavno su dobili peto; 'Imaju igračke kao sva ostala djeca, ali jedno je važno pravilo u odgoju...'

24. prosinca 2019. - 19:30

Dobri su vjetrovi zapuhali na splitskoj estradnoj sceni, rađa se više djece nego ikada.

Evo, Jole je nakon tri kćerkice dobio sina, sada ih je već četvero. A kod Petra Dragojevića stigla je peta sreća; nakon jedanaestogodišnjeg Davida, osmoipolgodišnjeg Emmanuela, sedmogodišnjeg Jone i četveroipolgodišnje Deborah, priču je zaokružila prinova. I opet dečko, mali Noah koji se nedavno pridružio presretnoj obitelji. Da, kao što vidite, svi imaju biblijska imena, roditelji Petar i supruga mu Andrea nisu posegnuli za nekim novotarijama. Ti modernizmi života nimalo ih ne zanimaju.
A ako se obitelj proširi, rekao nam je Petar, i sljedeće malo biće u obitelji Dragojević također će dobiti ime s određenim biblijskim značenjem. Petero djece. Brojni će im na tome čestitati. Brojni će kazati – pa kako sve stignete? A ima i onih koji će im čestitati od srca, pa poslije prošaptati “o Bože, Bože, pa što im je to trebalo”. A što Petar na sve to kaže?

– Ima svita šta mi čestita, kažu bravo, to je divno, ali isto me znaju pitat pa dokle mislimo ići. Ima taj jedan manji broj koji će mi reć “pa ti nisi normalan, toliko dice”. A onda ja kažem – pa pari da su dica tvoja, a ne moja! Neka dice, moja Andrea i ja smo presretni, uživamo u našoj obitelji. I šta se tiče nas, svako naše novo dite na dobro nam je i s radošću stiglo – smije se Petar.

Dom pun veselja

Andrea i Petar još su od rane mladosti članovi neokatekumenske crkvene zajednice, i redoviti odlazak na misu, ispovijed, svakodnevna molitva prije ručka, uz zahvalu za sve što imaju, uobičajena im je životna stavka. Takvom modelu ponašanja uče i svoju djecu, a među najvažnijim postulatima je i onaj praštanja. A uz njega slijedi i onaj drugi, o obitelji i zajedništvu, te vjeri.

– Nikad nismo razmišljali o tome koliko ćemo djece imati, a posebno nismo kalkulirali o njihovu broju. Kuća puna djece dom je pun veselja, to vam iz prve ruke mogu kazati. E sad, da bi sve to funkcioniralo kako treba, nužno je imati dobru organizaciju posla. A kad se dobro planira, sve se i stigne. S najmlađim Noom smo se podijelili – mama se brine o njemu, a ja sam preuzeo brigu o starijima. Znači, ujutro je buđenje, doručak, djeca idu u školu, Deborah u vrtić. Ja idem u kupovinu, kuham ručak, što mi nije nikakav problem jer sam završio za kuhara. Uskoči i žena. Ako treba, mijenjam i pelene, sve ja to znam. Sve sam to prošao i sa starijima, iako moram priznati da sa svakom novom bebom sve počinješ ispočetka – govori Petar, koji pjevanjem uspješno puni kućni budžet.

Dragojevići imaju čvrst običaj – svi uvijek ručaju zajedno. Nema kod njih jedan danas, drugi sutra, treći u subotu. Poslijepodne stariji odlaze na aktivnosti, jedan trenira u Hajduku, jedan je u dramskoj sekciji. Petar se smije kada ga pitamo što će biti kada narastu. Kaže da će biti što budu htjeli. Njegov i Andrein zadatak je, veli, da ih pretvore u poštene ljude.

Svađaju se i mire

– Moja djeca imaju sve kao i sva ostala. Znači, sve moguće igračke, sve vrijeme svijeta za igru. Ali imamo pravila – nema mobitela. Njime se mogu služiti kratko, jer mi kao roditelji držimo da ima poguban utjecaj na djecu. Važnije od surfanja i dolaženja u doticaj s neprikladnim sadržajima, važnije od uludo utrošena vremena i stvaranja ovisnosti je razgovor. Mi stalno razgovaramo, mi zapravo previše razgovaramo. I kako je bilo u školi i što im se dogodilo, prolazimo kroz sve što prođu u jednom danu. Stalno imamo tema, i to kod njih potičemo. Nismo roditelji koji će djeci tutnuti mobitel ili videoigru i pustiti ih da se sami zabavljaju. I, što je prednost, oni, za razliku od obitelji u kojima je samo jedno ili dvoje djece, stalno imaju svoje cijelo malo obiteljsko društvo. Užitak ih je gledati dok se igraju – veli ponosni tata.

Ali se i posvađaju, i pomire, i poguraju i brzo se zagrle. I svako novo dijete prihvaćaju odmah kao dio svoje ekipe. Brinu se o njemu, stariji o mlađem, mlađi o još mlađem. Petar veli kako je imati takvu obitelj “top”. A imati takvu obitelj znači dnevno trošiti minimalno dvije do četiri litre mlijeka. Ili za ručak pola kilograma pohanog mesa i do kilogram tjestenine. Zanimljivo je i to da ova djeca nemaju “kerefeka” oko izbora hrane. Petar veli da su ludi i za brokulama, toj zelenjavi koju druga djeca na prvi pogled izbacuju s repertoara.

– Ma koga briga je li muško, je li žensko. Meni to uopće nije važno. Najvažnije je da su živa, zdrava i vesela. I dobro odgojena. Ono što im mi usadimo dok su ovako mali nosit će cijeli život sa sobom i u sebi. A Andrea i ja želimo od njih napraviti prave ljude. E sada, što će biti za 20 godina, to vam ja ne znam. Bit će šta bude, mi živimo iz dana u dan. Meni je najvažnije da oni znaju da imaju nekoga na koga će se osloniti. A na koga ćeš se prvo osloniti nego na svoju obitelj. I zato uvijek sve naše razgovore vodimo u tom smjeru. Ljubav je broj jedan. A kad imaš ovako veliku obitelj, onda uz ljubav imaš i odricanje. Da nismo ovo htjeli, ne bismo ni imali ovako brojnu obitelj. Pa ako Bog bude tako želio, bit će nas još – optimističan je Petar Dragojević.

Izdvojeno

19. srpanj 2020 23:26