StoryEditor
ŽivotSILOM DOMAĆICA

Luk u moje Kraljice Majke kao da je ispao iz slikovnice, a ne iz područja od posebne državne skrbi! Jesu li i u vašem vrtlu ‘ćućnule‘ pome i krumpiri? Evo naše priče

26. srpnja 2022. - 08:30

Gledam ove mlade žene kako odrađuju vodanje djece na more. To je, kao, neka obaveza. Moraš djecu voditi na more. Da se kupaju. Da plivaju. Da grcaju i pljucaju. Da se tope. Da dobivaju opekline. Da i ti, naravski, dobivaš opekline. Da se s mora vraćaš kao s kuluka.

To se vuku madraci veći od svemira, onda pelikani, kormorani, ružičasti flamingosi, napuvane ptice grabljivice, šugamani, leptirići, pumpe za napumpavanje ptica grabljivica, po dva, tri para kupaćih gaća, breskve, pohani šniceli, sokići, voda za pijenje, kreme za mackanje, zaštitni faktori 154...

Mlade ženice ko šerpe tegle sve to. Plus, sad su, čini mi se, u modi i neke daske oslikane žarkim prizorima iz manga stripova, ali, brate, to je golemo. Onda one to montiraju na vrh auta. Svežu to na nosač. Potrpaju u gepek sve ostalo.

Potrpaju djecu u auto. Vežu ih da ne mrdaju. Najmlađima začepe gubicu dudom varalicom. Onda utrpaju sebe u auto, prekriže se i – vozi Miško!

Šteta je baciti

Srećom, nisam mlada majka. Ljeto je pokora za majčinstvo. Osim za onu moju. Ona je čudo prirode. Pazi, nema ni mjesec dana da je objavila kako je ovo zadnja sezona u kojoj ona obrađuje vrtlić.

Fajront! Ne mogu više! Ne isplati se! Više vode potrošim nego šta u vrtlu uberem! Plus, ne mogu više, smeta mi žega. Osim toga, crvi su mi pojeli sve pomidore. Nema ništa! A kumpiri se zgužvali...

- U zemlji - naglasila je. - U zemlji su se zgužvali. Pitaj boga jel' to uopće za jesti.

- Pa nemoj ih jesti - velim ja.

- A šteta je baciti, srećo moja - kaže ona. - Toliko svijeta gladnog, a ja da bacam krumpire. Nemo'š od sramote.

- A ti ih onda jedi - kaže Zet.

- A jopet - kaže ona - nekako ružno izgledaju. Nisam ti pametna...

Nas dvoje se gledamo. Tko s njom može voditi razumnu raspravu? Taj se nije rodio! Uostalom, i tako će na kraju napraviti po svome. Džaba je meni dipliti... Ali to da je ona sama, bez nagovaranja i bez kampanje koja bi, kao i svaka do sada, bila unaprijed osuđena na neuspjeh, odustala od vrtla... To je vijest koja u isto doba, štono bi Arsen rekao, raduje i plaši.

Mislim, zbilja, koji će joj vrag vrtal? Ajde, malo razgibavanja nije naodmet, ali može se ona razgibavati i oko kuće, oko cvijeća, oko mačka Hansa, oko prašine s kojom iz nepoznatog razloga ratuje na dnevnoj bazi. Ali vrtal...

To je posve druga pjesma, pogotovo otkako je Kraljica Majka počela pokazivati naznake da bi možda jednom mogla i ostarjeti. Tek joj je 81, daleko je to, ali neke tegobice su tu. Te boli je kuk, pa sve niz nogu. Te tlak joj je hirovit, te evo kašljuca, garant neka alergija, ali, da nju citiram, "kud će alergija u ova doba na me kad nikad ni na šta nisam bila alergična". I slično.

Uz takve tegobice, vrtlić je suvišan.

S druge strane, da ona odustane od vrtlića... Zastrašujuća pomisao. Da joj nije šta gore od reume, a neće da kaže? Ne bi me ni to začudilo... A opet, znajući da mi podnese izvještaj i kad je komarci izujedaju, ne vjerujem da mi nešto krije. Ukratko, najavu da odustaje od vrtla primili smo ambivalentno, praveći se da je nismo ni čuli.

Tko smije pokazati oduševljenje? Nema šanse, ona bi odmah u kontru.

Odakle pome?

Kadli... Došli mi tamo. U špajzu dva velika plastična sića puna pomidora. Pomidori ik-iks-el veličine, svaki kao dinja.

- Odakle pome? - pitam ja, a ona se smijulji. - Bit će ti Zvone donio?

- Ih, Zvone donio - smije se ona. - Zvoni ove godine nisu uspjele!

- Kako to?

- A jadan čovjek, ušle mu nečije krave u bašču i sve mu pomidore počepale - kaže ona. - A bili, kaže on, baš lijepo zarumenili. Došlo mi ga pravo milo...

- Pa čije su onda ove pome?

- Pa moje, bogme - kaže ona, a života mi, ispravila se ponosno ko da ću joj orden okačiti. Ništa je ne boli, ni kuk ni noga. - Čije bi bile nego moje!

- Pa rekla si da ih je sve crv pojeo - blenula sam ja.

- A nije sve - kaže ona i opet se zasmije - ostalo je nešto...

U konobi dva velika sića puna kumpira. Koji uopće nisu zgužvani, nego, brate mili, kumpiri ko kumpiri.

"Ali nisu kao lani", veli ona i uzme jedan pa ga okrene među rukama. "Vidiš, nije to to. Ali zato je luk ka nikad!"

Pa mi donese dvi glavice luka. Čovječe božji, ko iz slikovnice, a ne iz područja od posebne državne skrbi.

- Ponesi djeci svega - kaže - grijota da dijete nema domaće.

Jest, mislim ja, regionalna hip-hop zvijezda je lud bez domaćih poma i luka i fažoleta i kumpira. I šta ja znam čega još. Ali mučim. Nije red kvariti joj gušt.

- Ja mislim, punice - kaže Zakoniti - da su ove pome tako uspjele baš zato što si im skinula uroke govoreći da su ih crvi pojeli.

- Ne vjerujem ti ja, zete, u uroke - kaže ona neuvjerljivo - to samo stare žene vjeruju.

- Ih, ne vjeruješ - kaže on - mo'š ti vjerovati ili ne vjerovati, urok je urok.

- A dobro i govoriš, zete - odmah se složila. - Đavo nit ore nit kopa.

- Pogotovo ne kopa u vrtlu! - zaključim ja.

Kruv i čorbica

Šta da kažem, pome su mrak mrakova. Da nije njezinih poma, ljeto bi imalo totalno drukčiji okus. Ako se mene pita, najbolji dio poma je kad poma više i nema i kad na dnu zdjele ostane od njih samo crvena čorbica s mirisom kapule i začinjena maslinovim uljem.

- Mala, kukat ćeš - rekao je Zakoniti suočen s mojim aktivnostima močenja kruva u čorbicu od poma.

Da prostite, ja se ne mogu suzdržati od kruva i čorbice dok god ne nestane čorbice. Ili kruva. A onda me znade gadno podbočiti pod rebrima... - Ostavi se toga, plakat ćeš večeras.

- Aj, pusti je - rekla je Ona - neće joj ništa biti, ovo je sve domaće.

- A dobro - rekao je Zakoniti - neka gušta ovog ljeta. - Dogodine neće kad ti i tako odustaješ od vrtla...

- Ja?! - blenula je ona - ma oklen ti to?! - Da ja zapustim svoj vrtlić? Mo'š me i ubit!

Mi smo se pogledali, značajno klimnuli glavama pa se nasmijali. Šta'š, uz Kraljicu Majku ne trebaju nam ni flamingosi ni zaštitni faktori ni druge ljetne radosti.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
04. listopad 2022 14:10