Jedanaest godina svakog je mjeseca izdvajala tisuće dolara za kuću u kojoj je živjela sa svojom obitelji. Uložila je dodatni novac u renoviranje, tijekom pandemije povukla sredstva iz mirovinske štednje kako bi nastavila plaćati, a sve vrijeme vjerovala je da jednog dana otplaćuje vlastiti dom.
Danas njezini roditelji tvrde nešto sasvim drugo.
Prema njihovoj verziji priče, njihova kći nikada nije bila vlasnica kuće, niti je postojalo obećanje da će joj nekretnina pripasti. Novac koji im je godinama uplaćivala, tvrde, bio je najamnina.
Obiteljski nesporazum oko kuće vrijedne oko dva milijuna australskih dolara tako je prerastao u ozbiljan pravni spor, a članovi iste obitelji sada se susreću pred sudom.
Sve je počelo kao pomoć roditelja
Priča obitelji Briggs i njihove kćeri Breanne Lane počinje 2014. godine, kada su se Lane i njezin suprug našli u financijski zahtjevnoj situaciji.
Roditelji su tada odlučili pomoći. Podigli su kredit od približno 1,2 milijuna australskih dolara i kupili kuću s tri spavaće sobe u Swanbourneu, obalnom predgrađu Pertha.
Plan je, barem prema onome oko čega se obje strane slažu, bio jednostavan: kći i njezin suprug uselit će se u kuću, a roditeljima će svaki mjesec uplaćivati oko 4300 australskih dolara.
Problem je nastao zbog onoga što je taj novac zapravo predstavljao, piše News.com.
Breanna Lane tvrdi da je razumjela kako tim uplatama postupno sudjeluje u otplati nekretnine koja će s vremenom prijeći u njezino vlasništvo. Roditelji, Alan i Wendy Briggs, tvrde da takav dogovor nikada nije postojao.
Za njih je situacija bila puno jednostavnija – kupili su kuću, a kći ju je koristila kao stanar.
Više od pola milijuna dolara
Godine su prolazile, a uplate su se nastavljale.
Lane je pred sudom navela da je roditeljima tijekom približno jedanaest godina prebacila više od 550.000 australskih dolara. Dio novca odnosio se na redovite mjesečne uplate, dok je dodatno ulagala u samu kuću.
Prema podacima iz sudskog postupka, između kraja 2014. i ljeta 2020. evidentirano je 69 uplata, ukupne vrijednosti gotovo 297.000 australskih dolara.
Ni pandemija nije zaustavila plaćanja. U jednom trenutku Lane je, kako navodi, povukla 10.000 australskih dolara iz vlastitog mirovinskog fonda kako bi nastavila podmirivati obveze.
Istodobno je u nekretninu ulagala i vlastiti novac.
Od 2015. do 2022. godine, prema njezinim navodima, potrošila je više od 19.000 australskih dolara na radove i poboljšanja. U kući su, među ostalim, financirani klima-uređaj, električni radovi, sigurnosni sustav, kamin i preuređenje kuhinje.
Za Lane sve to nije izgledalo kao odnos običnog najmoprimca i vlasnika.
Roditelji imaju potpuno drugačiju priču
Alan i Wendy Briggs osporavaju takvo tumačenje događaja.
Prema njihovim tvrdnjama, mjesečni iznosi nisu predstavljali otplatu kuće, nego najamninu. Ističu i da uplate nisu uvijek bile redovite te da je njihova kći u jednom trenutku imala dug od približno 5300 australskih dolara.
Najvažnije pitanje zato nije koliko je novca tijekom godina prebačeno, nego zašto je taj novac uplaćivan.
Je li riječ o ratama za nekretninu ili o najamnini?
Upravo će odgovor na to pitanje biti presudan za daljnji razvoj slučaja.
Lane tvrdi da joj je otac još 2014. godine, tijekom obiteljskog okupljanja, rekao da će kuća jednog dana biti njezina. Njezin otac to poriče i tvrdi da nema nikakav zapis koji bi potvrdio takav razgovor.
Jedna riječ u opisu uplate postala je važan dokaz
Posebno zanimljiv dio spora odnosi se na bankovne transfere.
U opisima pojedinih uplata Lane je, prema sudskim dokumentima, koristila različite izraze. Na nekima se spominjala najamnina, dok su druge bile označene pojmovima povezanima s hipotekom ili otplatom.
Naizgled sitan detalj sada je postao važan jer pokazuje kako je sama Lane u različitim trenucima opisivala svrhu uplata.
Za njezine roditelje to je argument u prilog tvrdnji da je postojao najam. Za Lane, međutim, ukupna povijest odnosa, razgovori u obitelji i ulaganja u kuću imaju veću težinu.
Sve se promijenilo kada je kuća trebala biti prodana
Obiteljski odnos dodatno se pogoršao 2024. godine.
Tada je Alan Briggs kćeri rekao da nekretninu smatra svojom imovinom te da je ona u kući zapravo samo stanarka.
Lane je to odbila prihvatiti. Tvrdila je da nikada nije postojala formalna odluka kojom bi ona postala najmoprimac niti je s roditeljima sklopila klasičan ugovor o najmu.
Situacija je postala još napetija kada su roditelji odlučili razmišljati o prodaji kuće.
Kada je otac najavio razgledavanje nekretnine za potencijalne kupce, Lane je kontaktirala agenciju za nekretnine i poručila da za takvo razgledavanje nije dala dopuštenje. Planirano razgledavanje tada je otkazano.
U međuvremenu su se pojavile i poruke koje su dodatno zakomplicirale slučaj. Alan Briggs u njima je spominjao novac koji bi bio raspoloživ nakon prodaje kuće. Lane smatra da takva komunikacija ide u prilog njezinoj tvrdnji da je imala financijski interes u nekretnini.
Završili su na sudu
Nakon godina neslaganja Lane je u srpnju ove godine prestala uplaćivati novac roditeljima i pokrenula sudski postupak.
Sud je obitelj pokušao usmjeriti prema medijaciji kako bi se spor riješio bez dugotrajnog sudskog procesa. No dogovor nije postignut.
U dosadašnjoj odluci sutkinja Larissa Strk nije ocijenila zahtjev kćeri osobito snažnim. Pitanje stvarnog vlasništva nad kućom, prema toj odluci, tek treba biti detaljno razmotreno u zasebnom postupku.
Za sada to znači i da Lane nije uspjela spriječiti roditelje u pokušaju prodaje nekretnine.
Kuća danas vrijedi milijune
Posebnu težinu cijelom slučaju daje činjenica da se vrijednost nekretnine u međuvremenu višestruko promijenila.
Kuća u Swanbourneu danas se procjenjuje na oko dva milijuna australskih dolara, odnosno približno 1,2 milijuna eura, piše Reale State.
Zbog toga više nije riječ samo o nesporazumu oko nekoliko mjesečnih uplata. U igri je nekretnina velike vrijednosti i pitanje tko na nju uopće ima pravo.
A upravo takvi sporovi među članovima obitelji mogu biti posebno bolni jer se novac, vlasništvo i povjerenje često godinama isprepliću.
Jedan obiteljski dogovor prerastao je u pravnu bitku
Ovaj slučaj iz Australije pokazuje koliko lako usmeni dogovor oko nekretnine može postati izvor problema kada se odnosi među članovima obitelji promijene.
Jedna strana može biti uvjerena da godinama ulaže u vlastiti budući dom. Druga može smatrati da samo pomaže članu obitelji da dobije sigurnije stanovanje.
Dok je odnos dobar, razlika možda nikome ne smeta.
No kada dođe do sukoba, svaka uplata, poruka, račun i rečenica iz prošlosti može dobiti potpuno novu važnost.
U slučaju Breanne Lane upravo će sud morati utvrditi što su članovi obitelji doista dogovorili prije više od deset godina. Je li novac bio najamnina ili svojevrsna otplata kuće? Je li postojalo obećanje da će nekretnina jednoga dana pripasti kćeri ili je riječ o naknadnom tumačenju događaja?
Odgovor bi mogao odlučiti ne samo sudbinu kuće vrijedne milijune, nego i budućnost odnosa između kćeri i njezinih roditelja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....