Mozaik Život

Kompletno kućna izrada

Mladi 'Mad Max' iz Runovića sastavio električni automobil od Golfa, Yuga, starih televizora i radija i predstavio ga Rimčevim inženjerima

Kompletno kućna izrada

Za dobru priču obećavala je već prva pristigla informacija, ona koja je govorila kako se po cestama u Imotskoj krajini može vidjeti neobičan futuristički dvosjed, nalik nekom od onih iz "Mad Maxa", kompletno kućne izrade.

Za drugu smo već hitro poskočili do Runovića, pred kuću 21-godišnjeg Marija Ljubičića, koji nam je odmah natuknuo kako njegov prototip Emmobilea pokreće sustav za nadopunu energije kakav se do sada nikada i nigdje nije koristio. Čekaj, polako, sada već imamo novu situaciju, dakle 21-godišnji student elektrotehnike na dubrovačkom Pomorskom fakultetu, već poznati i nagrađivani inovator, odgovorno tvrdi kako je izumio sustav za nadopunu baterije auta iz do sada posve nepoznatih izvora?! Istina ili zafrkancija? – pitamo ga.

– Živa istina. Volim istraživati, to me vuče cijeli život. A kako me zanima i struja, to na kraju krajeva i studiram, odlučio sam pronaći način napajanja koji onda troši i puno manje ili ništa od energije iz uobičajenih izvora. Počeo sam razmišljati o izumu sustava za nadopunu baterije vozila koja bi se punila u vožnji. Razmišljao sam kako konstruirati vozilo koje samo sebe, ajmo to tako reći, hrani i pokreće. I rezultat je tu, ovo je moj Emmobile, to je još uvijek prototip na kojem radim. Ali što je bitno, od tri baterije, dvije rade koristeći moj izum. Treća, stražnja, puni se na struju. Koji je sistem? E, to je tajna, bio sam ja i kod ekipe Rimčevih inženjera. Predočio sam im način rada ugrubo, ni njima nisam otkrio nijanse. Ajmo se sada provozati krajem, pa do rijeke – kaže Mario, pa pritiskom na dugmić aparatića veličine kutije šibica njegov Emmobile odgovara bočnim dizanjem vrata uvis.

I krene junački, u četiri sekunde auto s oznakom "M", po prvom slovu Mariova imena, može postići ubrzanje od 70 kilometara na sat. Istina je, ima limitirani radijus kretanja, tek nekih 20 kilometara, i to je ono na čemu mladi inovator sada treba poraditi više. Kaže kako će mu ostvarenje sna biti kad bude svoj "M" bez stajanja provozao od Runovića do Zagreba. Zna kako ga čeka veliki posao. Ali je svjestan kako je i do sada puno napravio s obzirom da je od početnog alata imao samo čekić. I to onaj koji je sam napravio.

– Ovako je to počelo, imao sam 18 godina, nisam imao vozačku i nisam znao ni voziti. I onda sam rekao, napravit ću sebi auto od onoga šta se nalazi oko kuće. A kako mi je trebalo ipak nešto kapitala, to sam ljeto otišao raditi kao kuhar na Palmižanu, i slobodno vrijeme koristio za izradu skica za prototip. Došao sam kući, napravio čekić od željeznih cijevi i čelične glave, posudio dva vjetrobranska stakla, prednji od Golfa 1, stražnji od Yuga. I kupio lim. Kako su mi stakla diktirala oblik, onda sam izgled auta morao njima prilagoditi. Zato karoserija ovako malo čudno izgleda. Ali gledaj, ona je točno centrirana, vidi, guma je točno iza gume, sve kao po ravnalu – veli.

Sve skupa je potrošio 25 tisuća kuna, a u taj su mu iznos ušli još i lim, aparat za varenje kojim je fiksirao limene plohe, bušilica, brusilica, mjerni instrumenti, čelične cijevi, pleksiglas, boja, šprica za boju od 200 kuna. Elektroniku je napravio od starih TV i radioaparata koje je dobio od prijatelja i susjeda. Emmobile vozi bez problema, i pritom ne stvara ispušne plinove, ne treba mu benzin, ulje, ne koristi vodu. Ekološki je sto posto. I prilično zanimljiv brojnim Runovićanima koji svako malo staju pa pitaju: "e kad će se provozati", "e je li to onaj auto šta iđe drugačije", "e kako je to sve skupa uspio".

– A uspio sam. Evo kako još: tri su radne baterije, jedna je za pogon, jedna za mehaniku, jedna za elektroniku. Ajmo reć i kako do deset posto energije za bateriju zaduženu za pogon auto sam proizvede tijekom vožnje. Ostalih 90 posto ide na punjenje električnom energijom. Najveća stvar je u ove dvije baterije, one za mehaniku i elektroniku, koje za rad koriste taj moj izum. Koliko ja znam, a istraživao sam dosta, ovakav sustav nadopune energije nema nijedan auto na svitu. Zatvorio sam kružni zatvoreni ciklus, i kada ga još usavršim, nekako se nadam da bih možda mogao naći nekog dobrog investitora. Da se razumijemo, ovo je još uvijek testni model. Zato još ima malo nedovršenih stvarčica, malo rubova, još to nije to. Ali s obzirom s kojim je materijalima i alatima rađen, i to pred kućom, čak i bez radionice, nije loš – veli.

I dok ga je radio, pojašnjava, sto puta ga je stresla struja. Ali to je sve draž posla, posebice izumiteljskog. Kaže i kako se kalio na sastavljanju kartinga, i da mu fali još 3D printer koji bi mu puno olakšao posao oko prototipa. Otkriva i kako auto ima još i kontroler za brzinu okretanja motora, za samo 20 kuna sastavio ga je od okolokućnih materijala. I što je zanimljivo, "M" se ispočetka pokretao na glasovnu naredbu. Ali kako nije imao pristup skupljoj tehnologiji koja bi mu omogućila prepoznavanje samo njegova glasa, odlučio je to eliminirati i prebaciti se na sustav otvaranja preko daljinskog uređaja. Nikada se ne zna, netko bi se ipak možda rado mašio za ovo malo čudo na četiri kotača.

– Ja bih mu ispočetka samo rekao "otvori vrata" i ona su se sama dizala. Ovako je sigurnije. I šta dalje? Dalje me čeka završetak studiranja, usavršavanje prototipa, a onda poslije toga povratak u Runoviće. Ma nema nigdje vani ić, svi biže iz Imotske krajine. Ja bogme ne idem nigdi. U Runovićima je život, ovaj kraj ima potencijal, pogledaj ovaj zrak i prirodu, jednom se živi, i treba uživat. A ja ću to napravit u mom kraju. Jedino tu sebe vidim – kaže Mario.

 

Naslovnica Život