VIDEO Usred ničega napravili grad pod zemljom: među stanovnicima su Hrvati i Srbi, imaju i crkvu sv. Ilije, bazene...

Na prvi pogled čini se kao da ondje nema gotovo ničega. Crvenkasta zemlja, nepregledna pustinja, rijetke građevine i gomile iskopanog kamenja jedini su znakovi da se usred surove unutrašnjosti Južne Australije nalazi naseljeno mjesto. Međutim, ispod naizgled prazne površine skriva se posve drukčiji svijet.

U Coober Pedyju kuće se ne moraju graditi - one se mogu isklesati u stijeni. Dnevne sobe, spavaonice, kuhinje i hodnici nalaze se nekoliko metara ispod tla, a poželi li vlasnik još jednu prostoriju, može je, uz potrebne dozvole i stručnu procjenu, jednostavno izdubiti. U ovom neobičnom pustinjskom gradiću, smještenom približno 850 kilometara sjeverno od Adelaide, velik broj stanovnika živi u podzemnim kućama poznatima kao "dugouts“. Ne tvore one jedan povezani grad niti su svi stanovnici preselili pod zemlju, ali postale su simbol mjesta u kojem su ljudi život prilagodili gotovo nemogućim klimatskim uvjetima.

Ljeti temperature zraka u Coober Pedyju mogu prijeći 45 stupnjeva, dok se tlo izloženo suncu zagrijava još snažnije. Nekoliko metara ispod površine, međutim, temperatura ostaje znatno ugodnija i stabilnija. Australski javni servis ABC⁠ navodi da se u takvim domovima uglavnom zadržava između 19 i 25 stupnjeva.

Dok bi se kuće na površini tijekom ljeta teško mogle koristiti bez snažnih klimatizacijskih uređaja, stijena ovdje djeluje poput prirodne izolacije. Ublažava dnevne vrućine, ali i velike temperaturne razlike između dana i noći. Podzemni domovi pritom su tihi, zaštićeni od pustinjskog vjetra i prašine te opremljeni svime što imaju i obične kuće - strujom, vodom, internetom, kupaonicama i suvremenim kuhinjama.

Tajna skrivena u stijeni

Ekstremna vrućina objašnjava zbog čega stanovnici žele živjeti pod zemljom, ali ne i zašto je takav način gradnje u Coober Pedyju uopće moguć. Na mnogim drugim mjestima kopanje prostorija u tlu bez ozbiljnih potpornih konstrukcija završilo bi pucanjem stijena i urušavanjem stropa. Ovdje se, međutim, nalaze debeli slojevi sedimentnih stijena koji se mogu obrađivati, a istodobno su dovoljno čvrsti i suhi da zadrže oblik.

Odgovor na pitanje kako je nastala takva neobična podloga vodi nas više od stotinu milijuna godina u prošlost, u razdoblje krede, kada su veliki dijelovi današnje australske unutrašnjosti bili prekriveni golemim plitkim morem.

Na njegovu su se dnu tijekom milijuna godina taložili pijesak, mulj i drugi sedimenti, postupno stvarajući slojeve pješčenjaka i muljnjaka. Danas je to područje dio geološkog Eromanga bazena, u kojem se nalazi i sustav Velikog arteškog bazena, jednog od najvećih podzemnih vodonosnih sustava na svijetu. Vlada Južne Australije⁠ navodi da taj bazen obuhvaća približno milijun četvornih kilometara središnje i istočne Australije.

Nakon povlačenja mora klima je postajala sve suša. Mala količina oborina i nedostatak površinske vlage pomogli su očuvanju stijena koje su dovoljno meke za iskapanje, a dovoljno povezane i stabilne da se u njima mogu oblikovati prostorije. Upravo je ta rijetka ravnoteža omogućila nastanak podzemnih domova, hotela, muzeja i crkava po kojima je Coober Pedy danas poznat.

Sve je počelo zbog opala

Ljude u ovaj negostoljubivi kraj ipak nije privukla mogućnost života pod zemljom, nego potraga za dragocjenim opalom. Prvo nalazište otkriveno je 1915. godine, kada je tinejdžer Willie Hutchison tijekom ekspedicije u australskoj unutrašnjosti pronašao komadiće opala. Vijest se proširila, a u pustinju su počeli pristizati tragači za dragim kamenjem, uključujući vojnike koji su se nakon Prvog svjetskog rata vratili u Australiju.

Naselje je 1920. godine dobilo ime Coober Pedy. Naziv se uobičajeno povezuje s domorodačkim izrazom koji se prevodi kao "rupa bijelog čovjeka“, a odnosi se upravo na rudarska okna i neobičan način života doseljenih kopača.

Opal je nastao zahvaljujući procesima koji su se odigravali u drevnim sedimentnim stijenama. Prema objašnjenju australske državne znanstvene ustanove Geoscience Australia⁠, trošenje pješčenjaka i muljnjaka oslobodilo je silicij koji je podzemna voda prenosila kroz sitne pukotine i šupljine. Ondje se postupno stvrdnjavao i stvarao žile i nakupine opala.

Ponekad je opal ispunjavao šupljine školjaka i drugih ostataka nekadašnjih morskih organizama, zbog čega se na ovom području pronalaze i opalizirani fosili. Coober Pedy tako nije samo rudarski grad nego i svojevrsni prozor u vrijeme kada se na mjestu današnje užarene pustinje prostiralo more.

Kopači su tijekom potrage za opalom otvarali okna i širili tunele, a ubrzo su shvatili da u njima mogu pronaći i zaklon od vrućine. Isprva su to bila jednostavna skloništa u kojima se odmaralo tijekom najtoplijeg dijela dana. S vremenom su prostorije povećavane, uređivane i pretvarane u stalne domove. Tako je rudarenje postupno preraslo u arhitekturu. Dok većina gradova raste uvis ili se širi po površini, Coober Pedy raste prema unutrašnjosti stijene.

Pod zemljom su crkve, hoteli i galerije

Danas se ispod površine ne nalaze samo privatni domovi. Posjetitelji mogu prenoćiti u podzemnim hotelima, obići nekadašnje rudnike, razgledati muzeje i galerije te ući u crkve isklesane u stijeni.

Među najpoznatijim građevinama nalazi se Srpska pravoslavna crkva Svetog Ilije, podignuta 1993. godine. Njezina unutrašnjost, zajedno s prostorima crkvenog kompleksa, isklesana je u pješčenjaku, a zidove krase reljefi, ikone i vitraji. Crkva je postala jednom od najprepoznatljivijih turističkih atrakcija Coober Pedyja te se nalazi i u službenoj ponudi lokalnog turističkog centra⁠.

Mjesto je desetljećima privlačilo doseljenike iz cijelog svijeta. Prema podacima Australskog zavoda za statistiku⁠, na posljednjem popisu među stanovnicima je bilo i osoba koje su navele hrvatsko i srpsko podrijetlo. Ipak, riječ je o malim zajednicama unutar izrazito raznolikog stanovništva, a ne o gradu koji pretežno nastanjuju ljudi s prostora bivše Jugoslavije.

Coober Pedy danas ima približno 1500 stanovnika, znatno manje nego prije nekoliko desetljeća. Udaljenost od većih gradova, skupa opskrba vodom i nedostatak radnika stvaraju ozbiljne probleme, pa australski mediji posljednjih godina upozoravaju na postupno smanjivanje njegove populacije.

Krajolik kao s drugog planeta

Neobičnosti Coober Pedyja ne završavaju ispod zemlje. Njegov teren za golf nema ni travnjake ni uobičajene zelene površine. Igra se na prašnjavoj i kamenitoj podlozi, a golferi za udarce koriste male komade umjetne trave. U okolici se nalaze tisuće starih rudarskih okana, zbog čega posjetitelje dočekuju znakovi upozorenja da ne hodaju unatrag i dobro paze kamo staju. Procjenjuje se da je tijekom dugogodišnjeg rudarenja na širem području otvoreno više od 250.000 ulaza u okna.

Ogoljeni brežuljci, hrpe izvađene zemlje i gotovo potpuni nedostatak vegetacije daju krajoliku izgled nekog drugog planeta. Upravo zato Coober Pedy poslužio je kao kulisa brojnim filmskim produkcijama, uključujući "Mad Max Beyond Thunderdome“ i znanstvenofantastični film "Pitch Black“.

Ipak, najveća posebnost ovoga mjesta nije samo u tome što dio njegovih stanovnika živi ispod zemlje. Coober Pedy nastao je zahvaljujući nevjerojatnom lancu događaja koji je započeo prije više od stotinu milijuna godina - drevnim morem, sedimentima taloženima na njegovu dnu, silicijem koji je prolazio kroz stijene i opalom koji je privukao prve rudare.

Na mjestu na kojem se gotovo ništa nije činilo pogodnim za život ljudi su upravo u stijeni pronašli ono što im je bilo potrebno: dragocjeni kamen zbog kojeg su došli, materijal od kojeg su oblikovali domove i prirodnu zaštitu od pustinjske žege. U većini gradova ljudi grade na zemlji. U Coober Pedyju već više od stoljeća žive u njoj.