Krv u stolici pojavila se kada je imala samo 14 godina. Umjesto da odmah potraži liječničku pomoć, Danielle Ripley-Burgess uvjeravala je samu sebe da za promjenu boje stolice postoji bezazleno objašnjenje. Godinama poslije pokazalo se da je njezino tijelo puno ranije slalo upozorenje na ozbiljnu bolest.
Danas 42-godišnja Danielle iz Missourija u SAD-u iza sebe ima nevjerojatno težak put. Rak debelog crijeva dijagnosticiran joj je čak tri puta – prvi put kao tinejdžerici, zatim u 25. godini, a potom ponovno pred četrdeseti rođendan. Njezina priča danas se često navodi kao primjer koliko je važno ozbiljno shvatiti simptome raka debelog crijeva, čak i kada osoba misli da je jednostavno premlada da bi imala rak.
Sve je počelo krvlju u stolici
Prvi znak pojavio se još tijekom osnovne škole. Danielle je primijetila krv nakon odlaska na zahod, ali nije željela prihvatiti mogućnost da se događa nešto ozbiljno.
"Pred kraj osmog razreda, kada sam imala 14 godina, počela sam primjećivati tragove krvi u stolici kada bih obavljala nuždu. Nisam znala što se događa. Umanjivala sam važnost toga i pokušavala samu sebe uvjeriti da nije ništa ozbiljno.
Mislila sam: ‘Jedem nešto crveno i vjerojatno zato imam crveno u stolici.‘ Zato sam si uvela prehranu bez crvene hrane i prestala jesti sve što je bilo crvene boje – od slatkiša i pizze do salse i sladoleda od malina", kazala je Danielle o prvim znakovima raka.
Umjesto pregleda, izbacila je crvenu hranu. U tinejdžerskim godinama bilo joj je neugodno govoriti o promjenama na vlastitom tijelu, pa je krv u stolici postala tema koju je pokušavala zadržati za sebe, piše NBC News.
"Trebalo mi je neko vrijeme da prihvatim da zapravo vidim krv, ali i dalje sam to skrivala. Već mi je bilo neugodno zbog promjena povezanih s pubertetom, pa je ovo bilo jednostavno previše. Nisam željela biti bolesna i u početku se nisam osjećala bolesno.
Kako me to nije prestajalo mučiti, otprilike godinu ili dvije kasnije ipak sam nešto spomenula mami. Potražile smo informacije na internetu i vidjele da su vjerojatno u pitanju hemoroidi. Rekla mi je da krv u stolici može upućivati i na nešto ozbiljnije, ali da se to događa starijim ljudima.
Pomislila sam: ‘Super, imam hemoroide‘ i nastavila sa svojim životom. U srednjoj školi krv u stolici postala je nešto sasvim uobičajeno, čak i kada je postajala sve crvenija, tamnija i zastrašujuća. Naposljetku sam počela osjećati snažne bolove u trbuhu i osjećala sam se iscrpljeno. Više nisam mogla igrati odbojku. Samo sam željela doći kući i spavati.
Rak debelog crijeva sa samo 17 godina
Tek kada su se simptomi počeli ozbiljno odražavati na njezin svakodnevni život, Danielle je odlučila da više ne može čekati. Umor i bolovi postali su toliko izraženi da joj je čak i bavljenje sportom, koje je prije bilo normalan dio života, postalo teško.
Kada je napunila 16 godina, o odlasku liječniku razgovarala je s tadašnjim dečkom. Nije mu, međutim, ispričala cijelu priču. Njezina majka slučajno je čula razgovor i shvatila da problem s krvarenjem još traje.
Uslijedio je poziv liječniku, a potom i pregled kod gastroenterologa. Nekoliko tjedana nakon 17. rođendana Danielle je dobila dijagnozu koja joj je promijenila život – rak debelog crijeva u III. stadiju.
Liječenje je bilo intenzivno. Prošla je kemoterapiju i radioterapiju, a kirurzi su uklonili tumore. Kako bi zaštitili jajnike od posljedica zračenja, liječnici su ih tijekom operacije premjestili u viši dio trbušne šupljine. Time su pokušali sačuvati njihovu hormonsku funkciju, ali Danielle je zbog posljedica liječenja izgubila mogućnost prirodne trudnoće.
Nakon svega vjerovala je da je najgore iza nje.
Rak se vratio kada je mislila da je pobijedila
Godinama je živjela uz redovite kontrole i kolonoskopije. No u 25. godini stigao je novi udarac. Rak debelog crijeva ponovno je otkriven, ovaj put u ranijem, I. stadiju, i to bez simptoma koji bi je upozorili da se bolest vratila.
Za Danielle je druga dijagnoza bila posebno teška jer je u tom trenutku već izgradila život za koji je vjerovala da joj više ništa ne može oduzeti.
"Bila sam jako ljuta na sve i svašta, a posebno na Boga – zašto mi se to opet događa? Tad sam bila u braku, imala kuću, radila na karijeri i pokušavala posvojiti dijete. Preko noći sam shvatila da bih mogla ostati bez svega toga."
Upravo tada otkriven je i razlog zbog kojeg je njezin rizik bio toliko velik – Lynchov sindrom. Riječ je o nasljednom genetskom poremećaju koji povećava vjerojatnost razvoja više vrsta raka, među kojima su posebno važni rak debelog crijeva, rak endometrija i rak jajnika.
Danielle je zbog toga odlučila poduzeti vrlo radikalne preventivne korake. Podvrgnula se histerektomiji, odnosno uklanjanju maternice, te operaciji kojom je uklonjen velik dio debelog crijeva. Nakon zahvata ostalo joj je svega oko 15 centimetara debelog crijeva.
Unatoč svemu što je prošla, uspjela je ostvariti dio obiteljskih planova. Posvojila je dvoje djece – danas ima kćer tinejdžerske dobi i petogodišnjeg sina.
Treći put rak je pronađen tijekom kontrole
Činilo se da je iza nje još jedno teško razdoblje, ali 2023. godine stigla je nova zabrinjavajuća vijest. Tijekom rutinskog pregleda liječnici su pronašli polipe. Nalaz je otvorio sumnju da se bolest ponovno pokušava vratiti.
Danielle je tada donijela odluku koja je za mnoge nezamisliva, ali je za nju predstavljala pokušaj da prekine višegodišnju borbu. Odlučila se za trajnu ileostomu, pri čemu se završni dio tankog crijeva izvodi kroz otvor na trbušnoj stijenci, a probavni sadržaj prikuplja u posebnoj vrećici.
Nakon operacije uklonjeno tkivo poslano je na patološku analizu. Nalaz je potvrdio ono čega su se liječnici pribojavali – ponovno je pronađen rak, ovaj put u I. stadiju. Srećom, bolest je bila ograničena na tkivo koje je operacijom uklonjeno.
Za Danielle je to značilo još jednu veliku operaciju, ali i svojevrsno zatvaranje jednog poglavlja.
"Danas, nakon svih zahvata i liječenja, kaže da joj činjenica da više nema debelo crijevo donosi osjećaj sigurnosti. Njezino iskustvo, međutim, ostavilo joj je i jasnu poruku za sve mlađe ljude koji primijete promjene koje ih plaše."
"U ovom trenutku prošla sam gotovo sve operacije koje sam mogla kako bih spriječila ponovnu pojavu raka. Više nemam debelo crijevo. Više nikada ne mogu dobiti rak debelog crijeva i to mi je donijelo olakšanje. Sve više mladih ljudi poput mene obolijeva od raka debelog crijeva. Kada bih se mogla vratiti u prošlost i nešto poručiti mladoj verziji sebe, rekla bih: ‘Nemoj se sramiti svog tijela.‘"
Njezina poruka mladima posebno je jednostavna
Danielle danas želi da njezina priča posluži kao upozorenje drugima. Krv u stolici, promjene u pražnjenju crijeva, bolovi u trbuhu ili neuobičajen i dugotrajan umor ne bi se trebali automatski pripisivati bezazlenim tegobama samo zato što je osoba mlada.
Njezino iskustvo pokazuje i koliko je važno razgovarati s nekim kada postoji osjećaj da s tijelom nešto nije u redu. Ponekad je prvi korak prema pomoći upravo priznati bliskoj osobi da postoji problem.
"Ako primijetite nešto neobično i neugodno na svom tijelu, a još niste spremni o tome razgovarati s liječnikom, recite nekome – prijatelju ili članu obitelji. Nemojte ostati sami s osjećajem da nešto nije u redu s vašim tijelom, a ne znate što točno. Nemoj to prolaziti sami. Nemojte umanjivati važnost onoga što primjećujete."
Danielleina priča posebno je potresna zbog dobi u kojoj je sve počelo. Prvi simptomi pojavili su se dok je još bila djevojčica, a dijagnozu raka debelog crijeva dobila je prije punoljetnosti. Nakon toga uslijedila su još dva povratka bolesti, Lynchov sindrom, brojne operacije i trajne posljedice liječenja.
Ipak, upravo iz tog iskustva danas izvlači ono što smatra najvažnijom porukom: vlastito tijelo ne treba ignorirati ni onda kada simptomi djeluju neugodno, čudno ili previše zastrašujuće da bi se o njima govorilo.
Za Danielle je jedna naizgled mala promjena – krv u stolici – godinama bila nešto što je pokušavala objasniti sama sebi. Danas zna koliko je važno da se takvi znakovi ne prešućuju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....