Prvo smo je viđali u šalicama, zatim u visokim čašama s ledom i mlijekom, a sada se može namazati i na kruh. Matcha je osvojila jelovnike i društvene mreže, no iza zelenog napitka koji tako dobro izgleda na fotografijama ostaje sasvim jednostavno pitanje: što mi to zapravo pijemo? Je li to čaj, neka nova kava ili još jedan proizvod kojem se pripisuju gotovo čudesne moći?
Čaj koji se pije zajedno s listom
Matcha je fino mljeveni zeleni čaj, snažno vezan uz japansku čajnu tradiciju. Dobiva se od biljke Camellia sinensis, od koje nastaju i drugi čajevi, ali posebnost je u uzgoju i obradi. Čajevci se prije berbe zasjenjuju, a pripremljeni listovi melju u fini prah. Prepoznatljiva zelena boja povezana je s klorofilom.
Kod običnog čaja listiće prelijemo vodom pa ih izvadimo. Kod matche prah umutimo u vodu i popijemo ga zajedno s napitkom. Dakle, unosimo i sam mljeveni list, a ne samo ono što se iz njega otpustilo u vodu. To objašnjava zašto se matcha po sastavu razlikuje od uobičajene šalice zelenog čaja.
Okus joj je biljni, pomalo zemljast, uz moguću gorčinu, pa prvi gutljaj ne mora svakoga oduševiti. Mlijeko i slatki dodaci ublažavaju taj dojam – ali mijenjaju i ono što unosimo u organizam.
Matcha latte nije kava
Riječ "latte" lako zavara. Matcha latte u osnovi je napitak od matche s mlijekom ili biljnim napitkom, poslužen topao ili hladan. Kavu ne mora sadržavati. Ako se dodaje i espresso, riječ je o kombinaciji čaja i kave, pa vrijedi pogledati opis na jelovniku.
Ipak, to što nije kava ne znači da nema kofeina. Prema znanstvenom pregledu objavljenom u časopisu Molecules, analizirani uzorci matche sadržavali su približno 19 do 44 miligrama kofeina po gramu. Napitak pripremljen s dva grama praha tako bi mogao sadržavati oko 38 do 89 miligrama kofeina, a stvarna količina ovisi o samom proizvodu i veličini porcije.
Zelena boja, dakle, nije jamstvo da će vam večernja šalica pomoći zaspati. Kod osjetljivih osoba kofein može izazvati nemir i poremetiti san.
Matcha latte protekle je godine zvučala vrlo privlačno i pomodno, pa su je i brojni cafe barovi uvrstili u svoju ponudu. Kad smo jučer u jednome od njih, u Splitu, zatražili matchu latte, odgovorili su nam da je više nemaju u ponudi, jer je "nitko nije naručivao". I u drugome smo dobili sličan odgovor, sreće smo imali tek na trećoj lokaciji.
Što može, a što joj pripisujemo?
Matcha sadrži polifenole, među njima katehine, koji imaju antioksidativna svojstva. Sadrži i L-teanin, aminokiselinu koja se istražuje zbog mogućeg utjecaja na pažnju i opuštenost, osobito u kombinaciji s kofeinom. To je zanimljiv sastav, ali nije potvrda svih obećanja koja prate ovaj napitak.
Istraživanja zelenog čaja upućuju na moguće koristi za srce i neke kognitivne funkcije, no rezultati o zelenom čaju ne mogu se automatski preslikati na svaki matcha proizvod. Dokazi specifično za matchu još su ograničeni. Stoga na tvrdnje da ovaj napitak "topi kilograme", "čisti organizam" ili sprječava bolesti treba gledati s oprezom. Šalica čaja može biti dio uravnotežene prehrane, ali ona nije terapija.
Što je onda matcha namaz?
Tu treba okrenuti teglicu i pročitati deklaraciju. Matcha namaz nema jedan jedini recept. Postoje proizvodi s bademima, šećerom, mlijekom i uljem, ali i oni napravljeni samo od indijskih oraščića i matche. Sam naziv zato malo govori o nutritivnoj vrijednosti.
Pogledajte udio matche, količinu šećera i sastojke od kojih je napravljena baza. Zeleni namaz može biti slatki desert s dodatkom čaja, a njegova boja ne pretvara ga automatski u "zdravu hranu".
Isto vrijedi za napitak: matcha s vodom i velika čaša s mlijekom, sirupima i slatkim preljevima imaju različit sastav. Čaj ostaje čaj, ali dodani šećer ostaje šećer. Zato prije sljedeće narudžbe vrijedi postaviti jednostavno pitanje: što je sve u čaši? Odgovor će o vašem napitku reći mnogo više od njegove savršene zelene boje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....