Dok većina ljudi u ranim jutarnjim satima pokušava odgoditi alarm barem još pet minuta, Arthur C. Brooks već je na nogama. Profesor s Harvarda, autor i stručnjak za proučavanje sreće dan započinje oko 4:30, a vjeruje da način na koji dočekujemo jutro može imati velik utjecaj na raspoloženje, koncentraciju i odnos prema obavezama koje nas čekaju.
Njegova navika možda zvuči prilično ekstremno, osobito onima kojima je i ustajanje u sedam pravi izazov. Ipak, Brooks smatra da rano jutro pruža nešto što tijekom ostatka dana često nedostaje – mir, tišinu i vrijeme koje možemo posvetiti sebi prije nego što nas preplave posao, poruke, obiteljske obaveze i svakodnevna žurba.
O svojim je razmišljanjima govorio u podcastu "The Tim Ferriss Show", u razgovoru objavljenom u prosincu 2025. godine. Pritom je iznio zanimljivo stajalište: ako dan započnemo tek kada je jutro već uvelike odmaknulo, propustili smo priliku da sami odredimo njegov ritam.
Zašto mu je toliko važno ustajanje prije izlaska sunca?
Brooks se u objašnjenju svoje jutarnje rutine poziva i na Brahma Muhurtu, pojam iz indijske vedske tradicije. Riječ je o razdoblju koje tradicionalno obuhvaća približno sat i pol prije izlaska sunca, a povezuje se s meditacijom, duhovnim praksama i mentalnom pripremom za novi dan.
Upravo je ta ideja inspirirala njegov pogled na jutarnje sate. Umjesto da dan počne u žurbi, uz provjeravanje mobitela i razmišljanje o svemu što još mora obaviti, nastoji ostaviti dovoljno prostora za aktivnosti koje mu pomažu da ostane usredotočen.
Za Brooksa rano ustajanje nije natjecanje u tome tko će se probuditi prije ostalih. Smisao je u tome da dio dana koji je obično najmirniji iskoristi za sebe, prije nego što svakodnevni zahtjevi preuzmu kontrolu nad rasporedom.
Vježbanje, mir i vrijeme za vlastite misli
Njegovo jutro ne svodi se samo na rano buđenje. Tjelesna aktivnost također ima važno mjesto u rutini, a profesor smatra da kretanje može pozitivno utjecati na raspoloženje i pomoći u nošenju sa stresom. Uz vježbanje, vrijeme posvećuje duhovnim aktivnostima i poslovima koji zahtijevaju koncentraciju.
Takav početak dana omogućuje mu da najprije obavi ono što smatra važnim, umjesto da se cijelo jutro prilagođava tuđim zahtjevima. Kada kasnije počnu sastanci, pozivi i druge obaveze, već ima osjećaj da je napravio nešto korisno za sebe.
Ipak, postoji jedan detalj koji je posebno važan, a često ga zanemaruju svi koji se pokušavaju natjerati na rano ustajanje: kvalitetan san. Brooks naglašava da buđenje u 4:30 nema smisla ako zbog toga redovito spavamo premalo. Takva rutina podrazumijeva i raniji odlazak u krevet te dovoljno vremena za odmor.
Rano ustajanje nije čarobna formula za sreću
Iako profesor s Harvarda zagovara discipliniran jutarnji raspored, ne tvrdi da će svi ljudi postati sretniji ako počnu ustajati prije zore. Svatko ima drukčiji životni ritam, poslovne obaveze i potrebe, pa ono što odgovara jednoj osobi ne mora biti dobro rješenje za drugu.
Njegova je glavna poruka da sreća ne dolazi iz jedne čudesne navike, nego iz niza svakodnevnih odluka kojima gradimo kvalitetniji život. Rano jutro može biti dobar početak, ali samo ako iza njega stoje dovoljno sna, kretanje i vrijeme za aktivnosti koje nam nešto znače.
Možda, dakle, nije potrebno navijati alarm za 4:30. No vrijedi razmisliti o tome koliko često dan započinjemo u žurbi i koliko nam malo vremena ostaje za vlastite potrebe. Upravo bi promjena tog obrasca mogla biti važnija od samog vremena na satu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....