Tisuće ljudi čeka na transplantaciju organa.
Prije šest godina među njima je bio i Luka Vasiljević, koji ima urođeni nedostatak enzima Alfa 1 antitripsina, a koji, kako su mu rekli liječnici, "može stvoriti veliki problem s plućima ili s jetrom“.
Nažalost, do toga je došlo 2017. godine, zbog čega je Luki bila potrebna hitna transplatacija bubrega i jetre, piše nova.rs.
Ali, nitko od obitelji, ni njegovih prijatelja nije bio odgovarajući donor. A onda je mladić iz Banjaluke, Nikola Subašić, koji je došao u Beograd trbuhom za kruhom i pronašao krov nad glavom u Lukinoj kući, te mu naposlijetku - spasio život!
Ni Luka ni Nikola nisu željeli za medije pretjerano govoriti o svemu što se dogodilo te 2017. godine jer, kako kažu, bitno je da je prošlo, "a sad treba govoriti o lijepim stvarima".
Donor Nikola Subašić kaže da nije heroj, jer bi donorstvo trebalo svima biti normalna stvar.
"Samo što ljudi nisu upućeni" - kaže.
"Luka je postao moj dobar prijatelj i bilo mi je žao što toliko pati, što ide na dijalizu. Gledao sam kako više nema vremena za sebe, ni za kakve aktivnosti, da mu se život svodi samo na bolnicu. Znao sam da ću mu dati oba organa. U pitanju je bio život mog prijatelja i za mene nije bilo druge opcije.
Odabrao sam rješenje koje nikome ne šteti, a Luki spašava život. Majka me je naučila da prihvaćam odgovornost za svoje odluke, bilo da su dobre ili loše. Ovo je bila dobra odluka, ja sam to znao, i ništa nije moglo da me odvrati od nje“ - ispričao je Nikola za novu.rs.
Ni Luka kojemu su transplatirani Nikolini organi nije pričljiv na ovu temu, iako o tome stalno misli. Ali Lukina mama Jelena željela je ispričati njihovu priču jer, kako je rekla, možda nekoga motivira da napravi veliko djelo kao "njihov podstanar" Nikola Subašić.
"Lukina i Nikolina priča je kao film. Lukina priča počela je već nakon njegova rođenja, kad su nam ukazali na nedostatak enzima, rečeno nam je da se može javiti problem s jetrom. On je normalno živio, kontrolirali smo njegovo zdravlje, ali ja sam uvijek paničarila i bdjela nad njim, znajući da jednog dana nešto može krenuti po zlu, posebno što jetra nema simptome“, ispričala je Lukina mama Jelena.
Kao i svaki mladić, tako je i Luka uživao u životu, izlazio, družio se s prijateljima. To je Jelenu još više i brinulo.
"Bilo je tu i alkohola, naravno, i svaka njegova čašica je za mene predstavljala nož u srce, jer mi je u glavi samo odzvanjala ‘jetra, jetra’. Sve je bilo u redu do ljeta 2017. godine, kad se vratio s mora otečenih nogu. Izvadio je krv, a krvna slika nikad gora.
Hematolog mu je tada rekao da ima malu promjenu na jetri. Upućen je u Urgentni centar, gdje su mu rekli da ima ‘cirozicu jetre‘. Odmah su ga stavili na dijalizu“, priča dalje Jelena.
Luki su ugradili fistulu za trajnu dijalizu. To je značilo početak još veće agonije, pakla, kako kaže mama Jelena.
"Šetali su nas po bolnicama, predlagali da mu izvade slezenu, pa da idemo u Italiju radi transplatacije. U međuvremenu je tri puta tjedno išao na dijalizu. Shvatili smo da je njemu potrebna transplatacija dvaju organa, i jetre i bubrega, a nitko nam nije govorio koji je put do toga. Nije bio ni stavljen na listu čekanja. Jurili smo na sve strane, tražili doktore, sve dok ga nismo prebacili na VMA, gde je stavljen na listu čekanja. Priželjkivali smo ići u Istanbul na transplataciju organa“.
Ali, kako otići u Tursku na liječenje bez 120 tisuća eura, koliko je bilo potrebno?
"Mi obiteljski nismo imali taj novac. Nitko mi nije govorio što i kako treba. Tražili smo pomoć od države, predali dokumentaciju u Ministarstvo zdravlja i poslije desetak dana pozvani smo na razgovor. Tadašnji sekretar, dr. Bekić, ustvrdio je da je čudo što je Luka živ, s obzirom da je takva vrsta fibroze u pitanju. Odobrili su nam novac, zamislite!“ - ispričala je za novu.rs gospođa Jelena, ushićena kao da ponovno prolazi taj sretni trenutak.
Ima novca, ali nema donora
Banjalučanin Nikola, koji je bio podstanar u kući Vasiljevićevih, bio je upoznat s Lukinim problemom. Družili su se, imali zajedničke teme, s obzirom da su istih godina. A onda je jednog dana došao s posla i priopćio Jeleni, koju je zvao "tetka“, da će dati Luki oba organa.
"Rekla sam mu da želim da dobijemo blagoslov njegove majke jer on je mlad, dati dva organa nije mala stvar. Ali on je bio uporan i nije odustajao. Rekao mi je da nazovem njegovu mamu ako želim, ali da će se on naljutiti. Nisam bila spokojna zbog toga. On je bio odgovarajući donor, tako da smo počeli pripremati dokumentaciju, a u međuvremenu čekali smo novac od Ministarstva. Otišli smo u Istanbul, misleći da će sve ići kako treba“.
Borba je, zapravo, tek počinjala, kaže Jelena, prisjećajući se tog najtežeg razdoblja u njihovim životima.
"Doktor je rekao Luki: ‘Vi znate da jedan od 10 pacijenata umre prilikom transpatacije’, na šta je Luka odgovorio: ‘Znam, ali ja ne želim više ovako živjeti’. I Nikoli je rečeno da je transplatacija teška, trebalo ju je obaviti odjednom, dakle oba organa u cijelosti. Kad je završena, doktor je priopćio da je napravljena samo jedna.
Nikolina jetra je bila, naime, mnogo manja nego što je liječnik očekivao.
"Uzeli su 70 posto Nikoline jetre, a liječnik nije želio riskirati i Luki odmah izvaditi i bubreg. Zbog toga je odlučeno da se transplatacija bubrega odloži. Nikola je bio otpušten iz bolnice, a Luka… nikad lošije nije izgledao. Potpuno iscrpljen, u pelenama, ide na dijalizu… Horor. Morao je zbog nekih problema ponovno na operaciju. Isti rez, druga operacija. Pregurao je i to, Bogu hvala. Trebao se oporaviti da bi se zakazala transplatacija bubrega“.
"Žuč je počela curiti. Problemima nikada kraja. Sve se odužilo, sve se oteglo… Ni njegova psiha više nije bila ista. Proveo je pet dana u umjetnoj komi, liječnik je rekao da je pitanje hoće li imati oštećenje mozga. Zamislite! Srećom, probudio se bez ikakvih posljedica.
Pet mjeseci kasnije na raspored je došla transplatacija bubrega. Nakon što je završena, doktor je rekao da je bubreg proradio već na stolu. Tada sam prvi put zaplakala, jer sam do tada samo gutala i skupljala snagu. A Luka… Nasmijan, sretan, dobio je novu šansu za život. I Nikola je bio dobro. Došlo je vrijeme da konačno svi odahnemo. Luka mi je rekao jednom prilikom da je, zapravo, mislio da će umrijeti" - ispričala je mama Jelena za novu.rs.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....