Sojino ulje danas se nalazi u brojnim prerađenim namirnicama, a često se koristi i za pripremu hrane. Njegova potrošnja u SAD-u dramatično je porasla tijekom posljednjih stotinjak godina, a znanstvenici već neko vrijeme pokušavaju utvrditi kakav bi utjecaj tako velike količine mogle imati na metabolizam i tjelesnu težinu.
Novo istraživanje objavljeno u časopisu Journal of Lipid Research donosi još jedan dio slagalice. Znanstvenici sa Sveučilišta Kalifornije u Riversideu proučavali su povezanost sojina ulja, linolne kiseline i nakupljanja masnog tkiva.
Ista prehrana, ali različiti rezultati
Istraživanje je provedeno na miševima, što je važno naglasiti jer se rezultati ne mogu automatski preslikati na ljude. Jedna skupina dobivala je prehranu bogatu sojinim uljem i linolnom kiselinom, druga prehranu s visokim udjelom kokosova ulja, dok je treća bila na prehrani s manje masti. Dio miševa pritom je bio genetski modificiran tako da proizvodi drukčiji oblik proteina HNF4α u jetri, koji ima važnu ulogu u metabolizmu masti.
Miševi bez te genetske promjene na prehrani bogatoj sojinim uljem dobivali su na težini, dok se kod genetski modificiranih miševa to nije dogodilo unatoč istoj prehrani.
"Ovo bi mogao biti prvi korak prema razumijevanju zašto neki ljudi lakše dobivaju na težini od drugih kada se hrane prehranom bogatom sojinim uljem", rekla je biomedicinska znanstvenica Sonia Deol.
Nije stvar samo u ulju
Istraživači smatraju da bi važnu ulogu mogli imati oksilipini, aktivne molekule koje nastaju dok tijelo prerađuje masti. Različite varijante proteina utječu na velik broj gena povezanih s metabolizmom masti, uključujući način na koji se linolna kiselina pretvara u te molekule. Točan mehanizam još nije razjašnjen.
"Još od našeg istraživanja iz 2015. znamo da sojino ulje više potiče pretilost od kokosova ulja. Ali sada imamo najjasnije dokaze dosad da nije riječ o samom ulju, pa čak ni o linolnoj kiselini. Riječ je o tome u što se ta mast pretvara unutar tijela", objasnila je stanična biologinja Frances Sladek.
Miševi na prehrani s malo masti imali su slične razine oksilipina kao oni koji su postali pretili na prehrani sa sojinim uljem. Zbog toga znanstvenici smatraju da sama prisutnost tih molekula nije dovoljna te da bi presudna mogla biti njihova kombinacija s prehranom bogatom mastima.
Istraživanja na ljudima još nisu u planu
Autori razmatraju i moguću ulogu promjena u radu mitohondrija, no za potvrdu te povezanosti potrebna su dodatna istraživanja. Za sada nisu planirana klinička ispitivanja na ljudima, pa rezultati ovog istraživanja nisu razlog da se sojino ulje proglasi izravnim uzrokom pretilosti kod ljudi. Deol naglašava i da samo sojino ulje ne smatra problematičnim u svakoj količini.
"Sojino ulje nije samo po sebi zlo, ali količine u kojima ga konzumiramo pokreću procese s kojima naša tijela evolucijski nisu navikla nositi se", poručila je.
Istraživanje tako prije svega otvara nova pitanja o tome kako velike količine određenih masti utječu na metabolizam, ali i zašto na istu prehranu različiti organizmi mogu reagirati potpuno drukčije, piše Science Alert.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....