Mislite da ste se samo ‘malo preforsirali‘? Rekreativci često mjesecima treniraju s ozljedom, a da toga nisu ni svjesni

Krenulo je sasvim bezazleno.

Nakon trčanja malo je zatezalo koljeno. Dan poslije gotovo ništa. Sljedeći trening opet ista priča. Pa ste nastavili. Uostalom, nije to neka velika bol.

Nakon mjesec dana više nije boljelo samo pri trčanju. Počelo je smetati na stepenicama. Zatim pri ustajanju iz auta. Na kraju i tijekom obične šetnje.

Bilo da je riječ o "balunu" tri puta tjedno, drugom sportu, teretani ili vikend aktivnostima, takvu priču danas dijele tisuće rekreativaca. Ljudi koji su počeli vježbati kako bi bili zdraviji, a završili s kroničnom boli jer su prve znakove upozorenja jednostavno ignorirali.

Paradoks je u tome što se mnoge od tih ozljeda uopće ne dogode na jednom treningu. Nema pada, nema puknuća, nema trenutka kada ćete točno znati što se dogodilo. Problem nastaje polako, iz treninga u trening, dok tijelo pokušava sanirati sitna oštećenja za koja mu uporno ne dopuštamo da zacijele.

– Sindromi prenaprezanja (overuse injuries) nastaju kao posljedica ponavljanih mikrotrauma koje nadilaze prirodnu sposobnost regeneracije tkiva, pri čemu magnetska rezonancija (MRI) predstavlja zlatni standard u ranoj dijagnostici – objašnjava dr. Jakša Škugor iz Poliklinike Affidea Vita iz Šibenika.

Zašto se najčešće ozlijede upravo rekreativci?

– Dok profesionalni sportaši imaju cijele timove stručnjaka, sportaši rekreativci sve češće obolijevaju od ovih kroničnih oštećenja sustava za kretanje. Razlog leži u naglom povećanju intenziteta treninga, neadekvatnoj opremi i ignoriranju prvih znakova boli – govori dr. med. Škugor.

U podlozi svakog sindroma prenaprezanja, ističe, nalazi se nesrazmjer između opterećenja i biološke čvrstoće tkiva:

• Mehanizam nastanka: Serija ponavljanih mikroskopskih pukotina u tetivama, ligamentima ili kostima ne stigne zacijeliti prije idućeg treninga.
• Glavni uzročnici: Loša tehnika izvođenja vježbi, nedostatak odmora, bavljenje sportom samo vikendom ("vikend-ratnici") te neadekvatna podloga ili obuća.
• Tkiva na udaru: Najčešće stradavaju hvatišta tetiva (enteze), sluzne vreće (burze), hrskavica i same kosti (stres-frakture).

Najčešći sindromi prenaprezanja u rekreativaca

Kako bi rekreativcima bilo lakše prepoznati o kakvoj bi se ozljedi moglo raditi, dr. med. Jakša Škugor najčešće sindrome prenaprezanja pojednostavio je i podijelio prema dijelu tijela koje zahvaćaju te sportovima u kojima se najčešće javljaju.

Ovisno o vrsti rekreacije, kaže, sindromi se najčešće grupiraju na donje i gornje ekstremitete:

1. Trkačko koljeno (skakačko koljeno/patelarni tendinitis)

Najčešće se javlja kod trkača, biciklista i rekreativaca koji treniraju CrossFit. Karakteristična je bol s prednje strane koljena, osobito pri spuštanju niz stepenice, čučnju ili nakon duljeg sjedenja.

2. Upala Ahilove tetive (Ahilova tendinopatija)

Česta je među trkačima, tenisačima i rekreativcima koji se bave dvoranskim sportovima. Prvi znakovi obično su jutarnja ukočenost i oštra bol u stražnjem dijelu pete koja se javlja na početku aktivnosti.

3. Teniski i golferski lakat (lateralni i medijalni epikondilitis)

Iako naziv sugerira da pogađa samo sportaše, često se javlja i kod dizača utega, veslača, ali i osoba koje mnogo rade za računalom. Bol se osjeća s vanjske ili unutarnje strane lakta te se širi prema podlaktici, osobito pri stisku šake ili podizanju predmeta.

4. Sindrom sraza u ramenu (impingement sindrom)

Najčešće pogađa plivače, rekreativce koji treniraju CrossFit te dizače utega. Prepoznaje se po tupoj boli u ramenu koja se pojačava pri podizanju ruke iznad razine glave.

5. Stres-frakture (Stres-prijelomi kosti)

Najčešći su kod trkača na duge staze i plesača. Za razliku od klasičnog prijeloma, nastaju postupno, a upozoravaju na sebe lokaliziranom, oštrom boli u potkoljenici ili stopalu koja se pojačava pri svakom opterećenju.

Kada je vrijeme za magnetsku rezonanciju?

– Standardni rendgen (RTG) može prikazati samo koštane strukture i uglavnom je nekoristan u ranim fazama ovih sindroma. Ultrazvuk (UZV) je brz i dostupan, ali uvelike ovisi o vještini operatera i ne može prikazati unutrašnjost kosti – objašnjava dr. Škugor.

Upravo zbog toga, ističe, magnetska rezonancija danas predstavlja zlatni standard u ranoj dijagnostici - jer može pokazati promjene koje druge metode često još ne vide:

• Ranu detekciju edema koštane srži: Prije nego što se razvije pravi stres-prijelom koji se vidi na RTG-u, MRI može detektirati nakupljanje tekućine (edem) unutar kosti, što omogućuje trenutačni prekid opterećenja i sprječavanje teže ozljede.
• Prikaz finih struktura tetiva i ligamenata: MRI jasno razlikuje blagu upalu (tendinitis) od kroničnog propadanja tkiva (tendinoza) ili djelomičnih ruptura tetiva.
• Detekciju burzitisa i sinovitisa: Precizno locira upale sluznih vreća i zglobnih ovojnica koje često prate sindrome prenaprezanja i uzrokuju nejasne bolove.

Faze liječenja i povratak treningu

Najčešća zabluda među rekreativcima jest da magnetska rezonancija znači kraj bavljenja sportom.

U stvarnosti je upravo suprotno.

Što se ozljeda ranije otkrije, veća je vjerojatnost da će liječenje biti kraće i jednostavnije.

– Nakon što magnetska rezonancija utvrdi stupanj oštećenja, pojašnjava dr. med. Škugor, određuje se liječenje kroz nekoliko faza:

1. Faza mirovanja i modifikacije – potrebno je prekinuti aktivnosti koji izazivaju bol. Primjerice, kod trkačkog koljena trčanje se mijenja plivanjem ili vožnjom bicikla s niskim otporom
2. RICE protokol u akutnoj fazi – primjena leda, kompresije i podizanja ekstremiteta kako bi se smanjili bol i oteklina
3. Ciljana fizikalna terapija – jačanje mišića stabilizatora i ekscentrične vježbe za tetive koje potiču stvaranje novog, zdravog kolagena
4. Korekcija biomehanike – promjena tehnike trčanja, analiza hoda, odabir adekvatnih uložaka za obuću te uvođenje obveznog zagrijavanja i istezanja prije aktivnosti

Gdje napraviti MR?

Bol nije normalan dio rekreacije, koliko god to mnogi pokušavali prihvatiti.

Ako vas isti zglob ili tetiva boli iz treninga u trening, tijelo vrlo vjerojatno pokušava poslati jasnu poruku da nešto nije u redu.

Pravodobna dijagnostika može spriječiti da mala i gotovo neprimjetna ozljeda preraste u kronični problem zbog kojeg ćete mjesecima izbivati iz sporta ili završiti na operacijskom stolu.

Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Slobodne Dalmacije i Poliklinike Affidea Vita.