Kremu za sunčanje povezujemo sa zaštitom, odlazak na bazen s rekreacijom, trčanje s brigom o zdravlju, a mirisnu svijeću s opuštenom atmosferom kod kuće. No upravo se iza takvih svakodnevnih navika mogu skrivati pitanja o kojima rijetko razmišljamo.
Belgijski toksikolog i profesor emeritus Alfred Bernard u svojoj novoj knjizi "Toxic or Not Toxic“ upozorava na niz mogućih izvora izloženosti kemijskim tvarima – od proizvoda koje nanosimo na kožu do zraka koji udišemo kod kuće ili uz prometne ulice.
Njegova poruka nije da treba prestati živjeti, plivati, vježbati ili koristiti kozmetiku. Naprotiv, naglasak stavlja na to da je važno znati gdje je izloženost najveća i kada je jednostavnim navikama možemo smanjiti.
Poseban oprez kod djece i krema za sunčanje
Krema za sunčanje jedan je od proizvoda koji su tijekom toplijih mjeseci gotovo nezaobilazni. Ipak, prof. Bernard smatra da kod djece treba razmišljati i o načinu zaštite, a ne samo o proizvodu koji ćemo nanijeti na kožu.
Prema njegovu objašnjenju, pojedini kemijski filtri iz krema za sunčanje mogu se apsorbirati kroz kožu. Budući da se proizvod često nanosi na velike površine tijela, ukupna izloženost može biti značajna.
Zato kao dodatnu zaštitu ističe odjeću koja prekriva kožu, osobito kod djece. Krema bi tada ostala za dijelove tijela koje nije moguće zaštititi odjećom.
To, naravno, ne znači da kremu za sunčanje treba prestati koristiti. Zaštita od ultraljubičastog zračenja i dalje je važna, posebno tijekom intenzivnog izlaganja suncu.
Nanočestice u kozmetici još uvijek izazivaju pitanja
Još jedan segment koji prof. Bernard izdvaja jest kozmetika koja sadržava nanočestice. Problem, prema njegovu mišljenju, nije samo u tome jesu li pojedine tvari štetne, nego i u tome što za neke oblike izloženosti još nemamo dovoljno kvalitetnih podataka.
Nanočestice su iznimno sitne i upravo njihova veličina otvara pitanje kako se ponašaju nakon kontakta s ljudskim organizmom. Toksikolog upozorava da je potrebno bolje razumjeti mogu li prodrijeti kroz kožu, gdje eventualno završavaju i mogu li se ondje zadržavati.
Zbog toga savjetuje oprez, posebno kada je riječ o nepotrebnom izlaganju tvarima čiji dugoročni učinci nisu dovoljno istraženi.
Bazen nije problem samo zbog klora
Za ljubitelje plivanja Bernard otvara još jedno pitanje – kemikalije koje nastaju tijekom kloriranja vode.
Klor je nužan za održavanje higijene bazena, ali u vodi može reagirati s organskim tvarima i stvarati nusprodukte, među kojima su trihalometani. Dio tih spojeva može dospjeti u organizam udisanjem, ali i preko kože.
U svojoj analizi Bernard posebno spominje moguću povezanost takve izloženosti s muškim reproduktivnim zdravljem. Međutim, pritom je važno naglasiti da se radi o području u kojem postoje znanstvene neizvjesnosti i da pojedina istraživanja ne mogu sama po sebi dokazati da će uobičajeno kupanje u bazenu uzrokovati neplodnost, piše RTL.be.
Drugim riječima, nema razloga za paniku, ali postoji razlog da se kvaliteta bazenske vode i ventilacija zatvorenih bazena shvate ozbiljno.
Trčanje uz prometnu cestu možda nije najbolja ideja
Ako ste navikli trčati uz prometnu aveniju, toksikolog ima još jedan prilično jednostavan savjet: promijenite rutu.
Problem nije samo u tome što tijekom trčanja prolazite pokraj automobila. Kada intenzivno vježbamo, dišemo brže i dublje, pa u kratkom vremenu u pluća unosimo veću količinu zraka.
Ako se taj zrak nalazi uz izrazito prometnu cestu, istodobno se povećava i količina onečišćujućih tvari koju udišemo. Bernard zato prednost daje parkovima, šumama i drugim područjima udaljenijima od gustog prometa.
Posebno upozorava ljude koji već žive neposredno uz prometnice. Mjerne postaje za kvalitetu zraka često nisu smještene tik uz najprometnije dijelove cesta, pa prosječne vrijednosti ne moraju uvijek savršeno prikazivati ono što se događa neposredno uz kolnik.
A onda dolazi nešto što mnogi imaju u dnevnoj sobi
Možda je najveće iznenađenje na popisu nešto što mnogi pale upravo kada žele stvoriti ugodnu atmosferu – svijeće.
Bernard upozorava da paljenje svijeće nije isto što i pročišćavanje zraka. Sagorijevanjem nastaju različiti produkti izgaranja i hlapljivi organski spojevi, a među potencijalno problematičnim tvarima koje se mogu pojaviti u zraku spominje i benzen.
To ne znači da će jedna svijeća tijekom večere ugroziti zdravu osobu. Problem je prije svega u učestaloj uporabi i dugotrajnom paljenju u slabo prozračenom prostoru.
Zato je njegov pristup prilično jednostavan: svijeću sačuvati za posebne trenutke, a nakon toga otvoriti prozor i pustiti svježi zrak u prostoriju.
Nije sve što zvuči opasno doista najveći problem
Zanimljivo je da Bernard istodobno odbacuje dio strahova vezanih uz poljoprivredne pesticide koji se mogu širiti zrakom iz obrađenih polja. Prema njegovu objašnjenju, koncentracije koje se u takvim situacijama mogu izmjeriti vrlo su male u usporedbi s razinama nekih drugih onečišćivača u urbanim sredinama.
Upravo je to možda i najvažnija poruka cijele priče: nije svaka kemijska tvar automatski opasna, baš kao što ni prirodno ne znači automatski sigurno.
Stvar je u dozi, načinu izlaganja, trajanju i konkretnim dokazima.
Zato se ne treba odreći svega što svakodnevno koristimo. Puno je korisnije obratiti pažnju na jednostavne stvari – zaštititi kožu od sunca, djeci po mogućnosti osigurati i fizičku zaštitu odjećom, birati manje prometne rute za vježbanje, paziti na ventilaciju zatvorenih bazena i ne pretvarati dom u prostoriju ispunjenu dimom svijeća.
Ponekad upravo male promjene mogu biti najjednostavniji način da smanjimo nepotrebnu izloženost.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....