StoryEditor
Zdravljeosnovni zaključci

Mentalno zdravlje u doba pandemije: svaki deseti Hrvat misli da je korona izmišljotina, a osobe u samoizolaciji sklonije su anksioznosti

4. svibnja 2020. - 20:22
Alberto Pizzoli/AFP

Aktualna zdravstvena kriza i mjere nadležnih institucija s ciljem sprječavanja daljnjeg širenja pandemije zadržale su nas u našim domovima, no mjere samoizolacije i fizičkog distanciranja su i u prošlosti pokazale određene posljedice na mentalno zdravlje, primjerice tijekom epidemije SARS-a u Kini i Kanadi te ebole u zapadnoj Africi. Kakvo je stanje kod nas? Zagrebačka Poliklinika za zaštitu djece i mladih provela je istraživanje na uzorku od 1500 ljudi te se upravo sprema objaviti detaljnu analizu dobivenih rezultata.

Ovim je istraživačkim projektom Poliklinika, na čelu s prof. dr. sc. Gordanom Buljan Flander, željela ispitati koliko građani Hrvatske doživljavaju pandemiju COVID-a 19 rizičnom u Hrvatskoj, Europi i svijetu.

– Budući da su mjere samoizolacije već uvedene na početku ovog istraživanja, od sudionika smo tražili i podatak o tome nalaze li se u samoizolaciji zbog koronavirusa i, ako se nalaze, koliko su dugo u samoizolaciji – objašnjava Krešimir Prijatelj, psiholog iz Poliklinike koji je sa svojim kolegama i kolegicama proveo istraživanje.

image
PRIVATNI ALBUM

– Osim pitanja o relevantnim aspektima koronavirusa, ispitane su i varijable socijalne podrške, suočavanja sa stresom, nade u budućnost, trenutnog emocionalnog stanja i druge. Podatke o zaraženosti nismo tražili, no u samoizolaciji se u trenutku ispunjavanja upitnika nalazilo više od 300 sudionika. U istraživanju su sudjelovale osobe prosječne dobi 33 godine, od kojih 252 muškarca i 1230 žena. Prema bračnom statusu, 520 sudionika je u braku, 407 u vezi, 476 ih je slobodno, a 65 razvedeno. Većina sudionika, njih 910, nema djecu, dok njih 574 ima.

Koji su osnovni zaključci koje ste dobili?

– Preliminarnim analizama dobiveni su podaci o značajnoj razlici između procjene manje ozbiljnosti pandemije u Hrvatskoj u odnosu na Europu i svijet. Utvrđeno je i kako osobe koje su u samoizolaciji imaju statistički značajno viši rezultat na skali anksioznosti, depresivnosti i stresa od osoba koje nisu u samoizolaciji.

U kontekstu samovoljnog provjeravanja novosti vezanih uz COVID-19, više od 50 posto sudionika procjenjuje da samovoljno prati vijesti više od prosjeka, a oko 25 posto sudionika ima pojačan strah od moguće zaraze koronavirusom. Također, oko 10 posto sudionika navodi kako u pojačanoj mjeri smatra da je koronavirus 'izmišljena ili u najmanju ruku pretjerano napuhana priča od strane farmaceutskih kompanija i vladajućih'.

Kako stojimo s disciplinom?

– Nešto više od 30 posto sudionika procjenjuje da se ne pridržava u potpunosti uputa nadležnih institucija u trenutačnoj situaciji vezano uz pandemiju koronavirusa, primjerice da ne izlaze iz kuće ako nema potrebe za tim, da izbjegavaju mjesta na kojima se okuplja veći broj ljudi, da se ne rukuju i slično.

Isto tako, osobe koje se više pridržavaju mjera nadležnih institucija imaju veću nadu u budućnost, što je vrijedan nalaz koji ide u prilog daljnjem pridržavanju mjera. Važno je napomenuti kako su ranija istraživanja pokazala kako psihološki otporni pojedinci posjeduju veću nadu u budućnost, a pridržavanje mjera upravo bi moglo ukazivati na postizanje veće nade u budućnost i potencijalno, uz druge relevantne faktore, voditi do veće otpornosti prilikom suočavanja s teškim i izazovnim situacijama i događajima u životu.

Koja je, po vašem mišljenju, najranjivija skupina u pogledu mentalnog zdravlja?

– Ljudi su u ovom periodu veoma ranjivi, a ono što većini predstavlja značajne probleme su upravo nemogućnost kontrole aktualne situacije, dakle bespomoćnost, neznanje oko trajanja krize, ali i ekonomske teškoće. Od nekolicine roditelja možemo čuti i brigu i zbunjenosti oko najave popuštanja mjera te roditelji imaju promišljanja oko slanja djece u školu i zbog toga traže savjete stručnjaka.

Teško je u ovom trenu, dok je pandemija još u tijeku, govoriti o tome tko će imati i kolike će imati posljedice na mentalno zdravlje, no naše je istraživanje, sukladno nekim ranijim istraživanjima psihičkih posljedica COVID-a 19 iz Kine, pokazalo kako su žene i osobe starije životne dobi rizična skupina. Međutim, rezultati ukazuju na to da su najranjiviji oni pojedinci koji imaju kronične bolesti.

image
Alberto Pizzoli/AFP

Jesu li obiteljski odnosi, gledano u cjelini, dobili ili izgubili na kvaliteti tijekom pandemije?

Roditelji provode više vremena s djecom, ali prati ih osjećaj nepredvidljivosti, strahuju od gubitka posla i financijske nesigurnosti, zbog čega može biti narušena i obiteljska dinamika, što potencijalno povećava rizik i od zloupotrebe sredstava ovisnosti. Ako uz sve navedeno obitelji žive u malom životnom prostoru, roditelji mogu početi pokazivati određene dimenzije frustriranosti, što, nažalost, može dovesti do nepotrebnog podizanja glasa na dijete ili čak povećati sklonost ka fizičkom kažnjavanju djeteta.

Poliklinika za zaštitu djece i mladih upravo je zbog toga na svojim web-stranicama objavila brojne tekstove za roditelje, djecu i mlade, priručnike i radne bilježnice za djecu koji imaju za cilj povećati kvalitetu obiteljskog života za vrijeme trajanja ove krize.

Meni je, osobno, najteže palo to što moram izbjegavati svoga malog unuka. Viđali smo se preko Skypea, ali... Je li i drugim ljudima toliko potreban dodir?

– Dodir, miris, poljubac… Sve su to trenutačno privilegiji koji su nam donedavno bili tako jednostavan čin iskazivanja pažnje i ljubavi, međutim, socijalna podrška može se dobivati i na druge načine, spomenuli ste Skype, ali postoje i Facetime i Zoom, kao i druge platforme za videopozive koje su se pokazale iznimno važnima zbog mogućnosti komunikacije licem-u-lice preko ekrana, gdje imamo priliku pratiti izraze lica sugovornika i time predstavljaju kvalitetniji doživljaj od običnih telefonskih poziva ili poruka, što dokazuju i rezultati prijašnjih istraživanja. Zato takav oblik komunikacije treba podržavati dok se stvari ne krenu mijenjati nabolje, a hoće, jer i ovo će proći…

Jeste li možda utvrdili u kojoj je mjeri povećan rizik za zdravlje djece koja tjednima nisu išla u školu? Koliko je njima nedostajala škola, a koliko njihovi prijatelji?

– Djeci nedostaje rutina i struktura koju vole, naročito u nižim razredima osnovne škole. Stručnjaci naglašavaju kako u ovoj izvanrednoj situaciji fizičkog distanciranja i stvarne izolacije, komuniciranje preko elektroničkih uređaja može biti od velike pomoći u održavanju zadovoljavajućih socijalnih odnosa s vršnjacima.

Dakle, treba uzeti i obzir kako se konkretna situacija u kojoj se nalazimo ne može uspoređivati s regularnom svakodnevicom, stoga bi roditelji ipak mogli u idućem periodu progledati djeci kroz prste što se tiče korištenja elektroničkih uređaja za komunikaciju s njihovim vršnjacima, naročito za videopozive ili pozive.

image
Krešimir Prijatelj, psiholog u Poliklinici za zaštitu djece i mladih grada Zagreba 
PRIVATNI ALBUM

Može li to biti dvosjekli mač?

– Ne treba izgubiti strukturu, odnosno poželjno je dogovoriti s djecom vrijeme koje će provesti pred ekranom u igri, zabavi i opuštanju, a ne u učenju i praćenju nastave, kako ne bi došlo do prevelike izloženosti elektroničkim uređajima. Uz to, djeca su preko medija također izložena raznim tekstovima o koronavirusu, što za njih potencijalno može biti preplavljujuće, stoga je važno razgovarati s djecom o kritičkom razmatranju tekstova koje pročitaju na internetu, što im može biti od velike koristi, ne samo sada, nego i tijekom odrastanja.

Razvijanjem kritičkog razmišljanja potičemo djecu i mlade da budu manje pasivna, ali i više tolerantna i empatična prilikom konzumacije online sadržaja. Djeca s razvijenim kritičkim razmišljanjem lakše će kasnije u životu razumjeti pročitane tekstove, donosit će odluke koje će za njih imati pozitivnije ishode, bit će neovisniji i lakše će se izboriti za sebe, pritom poštujući autonomiju drugih osoba.

GORDANA BULJAN FLANDER:
Ne vičite na djecu. Nikad!
– Stručnjaci širom svijeta u periodu korona-krize upozoravaju kako je sasvim u redu osjećati se frustrirano zbog otežanog discipliniranja djece u ovim uvjetima, ali bez obzira na izvanrednost situacije, ni sad, kao ni inače, nije prihvatljivo fizički kažnjavati ni vrijeđati djecu. O toj novoj obiteljskoj stvarnosti već se provode znanstvena istraživanja te su već objavljeni neki rezultati. Tako je, primjerice, istraživanje Sveučilišta u Michiganu na uzorku od 562 roditelja pokazalo kako se više od polovine roditelja izjašnjava da ih samoizolacija i financijske brige ometaju u brizi za djecu i roditeljstvu: 61 posto roditelja iznosi da je urlalo ili podizalo ton na svoju djecu barem jednom otkad su nametnute mjere samoizolacije; jedan od šest roditelja navodi kako je u navedenom periodu udario dijete po guzi ili ga ošamario; 11 posto učinilo je navedeno više od jednom. Ranija istraživanja govore u prilog tome kako fizičko kažnjavanje i podizanje glasa ne mijenjaju značajno ponašanje djece i mladih, nego mogu dovesti čak i do pogoršanja ponašanja za koje dijete biva kažnjeno. Umjesto da im dodatno otežavamo vikanjem i primjenjivanjem tjelesne kazne ili bilo kojeg drugog oblika neprimjerenog kažnjavanja, odlučimo da više nikada nećemo podići ni glas ni ruku na dijete.

Izdvojeno

12. kolovoz 2020 07:10