Nekima je rano ustajanje sasvim prirodno, dok drugi tek kasno navečer osjećaju da imaju najviše energije i koncentracije. Novo finsko istraživanje pokazalo je da bi razlika između jutarnjih i večernjih tipova mogla biti povezana i s dugoročnom radnom sposobnošću.
Znanstvenici su tijekom 12 godina pratili 5679 odraslih osoba, a rezultati su pokazali da su ljudi koji prirodno preferiraju kasnije odlaske na spavanje i kasnije buđenje imali oko 70 posto veću stopu odlaska u invalidsku mirovinu u odnosu na jutarnje tipove.
Ipak, istraživači upozoravaju da to ne znači da kasno lijeganje samo po sebi povećava rizik.
"Mi smatramo da je općenito lošije zdravlje večernjih kronotipova u usporedbi s jutarnjima najvjerojatnije objašnjenje povećanog rizika koji smo pronašli u našem istraživanju", rekao je glavni autor Tapio Räihä.
Pratili ih više od desetljeća
Istraživanje se temeljilo na podacima velike finske studije koja prati osobe rođene 1966. godine u dvjema sjevernim finskim pokrajinama. Sudionici su 2012., kada su imali 46 godina, odgovarali na pitanja o tome koliko su umorni ujutro, koje im radno vrijeme najviše odgovara te smatraju li se jutarnjim ili večernjim tipom.
U analizu je uključeno 2597 muškaraca i 3082 žene, koji tada još nisu bili umirovljeni niti su primali invalidsku mirovinu. Oko deset posto muškaraca i 12 posto žena svrstano je među večernje tipove.
Njihovi su podaci zatim povezani s nacionalnim evidencijama o mirovinama sve do 2023. godine. Tijekom razdoblja praćenja 384 osobe prvi su put dobile invalidsku mirovinu. Među muškarcima se to dogodilo kod 8,3 posto večernjih tipova, u usporedbi s pet posto jutarnjih. Kod žena su brojke iznosile 12,1, odnosno 7,2 posto.
Zdravlje bi moglo objasniti velik dio razlike
Istraživači su primijetili da su večernji tipovi već na početku istraživanja češće prijavljivali lošije zdravlje i probleme sa spavanjem, a bili su i manje fizički aktivni. Kada su znanstvenici u analizu uključili zdravstveno stanje, indeks tjelesne mase, pušenje, konzumaciju alkohola i tjelesnu aktivnost, povezanost između večernjeg kronotipa i invalidske mirovine oslabila je te više nije bila statistički značajna.
Sličan rezultat dobiven je i nakon što su uzeti u obzir radno vrijeme i raspored rada. Kada su uključeni svi promatrani čimbenici, razlika između jutarnjih i večernjih tipova bila je mala i statistički beznačajna.
Autori zato naglašavaju da istraživanje ne može dokazati da večernji kronotip uzrokuje probleme s radnom sposobnošću.
"Naše je istraživanje opservacijsko, stoga ne možemo dokazati uzročno-posljedičnu vezu", naglasio je Räihä.
Problem bi mogao biti i radni raspored
Jedno od mogućih objašnjenja krije se u neskladu između prirodnog ritma organizma i uobičajenog radnog vremena. Radni dan u Finskoj često počinje oko osam sati ujutro, odnosno upravo u dijelu dana kada večernji tipovi možda nisu na vrhuncu svojih sposobnosti. Više od 70 posto večernjih tipova koji su naveli svoj raspored ipak je radilo tijekom dana.
Räihä navodi da bi ljudima koji teško funkcioniraju rano ujutro mogli pomoći jutarnji boravak na dnevnom svjetlu, slabije osvjetljenje prije spavanja i ograničavanje korištenja ekrana kasno navečer. Fleksibilnije radno vrijeme također bi moglo biti korisno, iako te mjere u ovom istraživanju nisu testirane.
Ljudi koji su najproduktivniji navečer nemaju razlog automatski strahovati za svoju radnu budućnost. Räihä smatra da večernji tipovi koji vode računa o zdravlju i kvalitetnom snu vjerojatno ne trebaju biti zabrinuti, piše Science Alert.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....