Postizanje dobre kvalitete života predstavlja najvažniji cilj za svakog oboljelu osobu s bolestima štitnjače. To, između ostalog, uključuje javne kampanje podizanja svijesti o tome što su uopće ova stanja i kako se manifestiraju na život pojedinaca, promicanje društvenog razumijevanja i empatije za ove osobe, smanjenje stigme te poticanje inkluzije, piše Živim. Budući da štitnjača igra značajnu ulogu u regulaciji cjelokupnog metabolizma, pravilna i prilagođena prehrana je jednako tako važan čimbenik u postizanju životnog balansa. Kako bismo saznali što se smije, a što ne smije jesti potražili smo savjete od hrvatskih liječnika, Božidara Perića, dr. med., specijalistu interne medicine, subspecijalistu endokrinologije i dijabetologije te Josipa Staničića, dr. med., specijalistu nuklearne medicine.
1. Doktore Staničić, postoje li posebne prehrambene preporuke za osobe s poremećajima štitnjače, poput hipotireoze ili hipertireoze?
Kod hipotireoze nema nikakvih specijalnih preporuka oko uvođenja ili izbacivanja određenih namirnica. Kod tog poremećaja se radi isključivo o smanjenom ili u potpunosti izostalom lučenju hormona štitnjače koji se na adekvatan način već više desetljeća nadomješta oralnim uzimanjem levotiroksina, tj. hormona štitnjače T4.
Važno je napomenuti da se terapija mora uzimati barem pola sata prije prvog obroka jer se apsorpcija lijeka značajno smanjuje ako se terapija uzima zajedno s obrokom, što jako otežava liječenje.
Što se hipertireoze tiče, barem u nestabilnoj fazi bolesti je načelo dobro izbjegavati namirnice koje sadrže veći udio joda. Pretežno se radi o soli i jače soljenoj hrani kao npr. suhomesnatim proizvodima. U kliničkoj praksi ipak nije primijećen značajan pad učinkovitosti liječenja u slučaju konzumiranja ovih namirnica.
2. Postoje li određene namirnice koje iako slove kao nutritivno zdrave, kod bolesti štitnjače ipak treba ograničiti ili izbjegavati?
Što se eventualno za štitnjaču štetnih tvari tiče, već je duže vrijeme poznato da biljke kupusnjače sadrže određenu količinu tzv. goitrogena, tj. tvari koje mogu dovesti do usporavanja funkcije štitnjače i posljedično porasta njenog volumena (guše). Ipak, ovakvi se slučajevi viđaju izrazito rijetko i to prvenstveno u slučajevima kad se konzumiraju isključivo takve namirnice tijekom dužeg vremena. Uvijek se preporučuje imati uravnoteženu prehranu i u takvoj situaciji konzumacija tih specifičnih namirnica neće imati nikakav negativan utjecaj na zdravlje štitnjače.
3. Doktore Perić, kakav je odnos između glutena i zdravlja štitnjače?
S obzirom na molekularno sličnu strukturu glutena i proteina štitnjače, možemo jednim dijelom govoriti o povezanosti bolesti štitnjače i celijakije. Među brojnim autoimunim bolestima, kronična autoimuna bolest štitnjače (Hashimotov tireoiditis) i celijakija se smatraju među češćima.
Sve je više dokaza da osobe s dokazanim Hashimotovim tireoiditisom mogu razviti i reakciju preosjetljivosti na gluten, ali dio dokaza upućuje i na činjenicu da osobe s dokazanom celijakijom češće razvijaju autoimune bolesti štitnjače uključujući i Hashimotov tireoiditis.
Premda još nije poznat točan mehanizam koji bi objasnio tu povezanost, pretpostavke upućuju na izvjesnu genetsku predispoziciju, pojačano lučenje citokina te utjecaj vanjskih čimbenika poput prehrane i čimbenika okoliša.
4. Postoje li preporučeni dodaci prehrani ili hranjive tvari, poput selena ili cinka, koji mogu pomoći u održavanju zdravlja štitnjače i koja je hrana bogata tim nutrijentima?
Za bolje funkcionalno stanje i općenito zdravlje štitnjače jako je važan dostatan unos mineralnih tvari poput joda, selena i cinka. Određene kontroverze povezane su oko bezglutenske prehrane. Unatoč zajedničkoj autoimunoj podlozi u nastanku celijakije i bolesti štitnjače, još nema egzaktnih dokaza oko učinkovitosti bezglutenske prehrane u boljoj kontroli bolesti štitnjače. Jod kao jedan od ključnih minerala za normalno funkcioniranje štitnjače se nalazi u kuhinjskoj soli, mliječnim proizvodima, jajima, suhim šljivama, morskim plodovima i algama. Izvori selena u hrani su mesno i mesne prerađevine, plodovi mora, u cjelovitim žitaricama te u sve popularnijim brazilskim oraščićima. Dostatnu količinu cinka osigurat ćemo kroz unos mesa, školjkaša, sjemenki, mahunarki, orašastih plodova, jaja, mliječnih proizvoda, žitarica i tamne čokolade, piše Živim.