Obiteljska putovanja, rođendani, poslovni projekti i ljudi s kojima je godinama surađivala. Sve je to pripadalo njezinu životu, ali dijelova tog života Claire Barnard više se nije mogla jasno prisjetiti. Djeca su joj pokazivala fotografije i prepričavala zajedničke trenutke, a ona je pokušavala povezati događaje koji su joj nekada bili poznati.
Velike praznine u pamćenju primijetila je nakon teškog epileptičkog napadaja 2020. godine. No priča o bolesti koju dotad nije ni slutila počela je znatno ranije, kratkim i neobičnim epizodama koje su se isprva povezivale s menopauzom.
Kako piše Daily Mail, ova majka troje djece iz engleskog Buckinghamshirea vodila je aktivan život. Radila je kao kreativna direktorica u dizajnerskoj agenciji, do posla vozila bicikl i redovito trčala. Epilepsiju nije doživljavala kao nešto što bi joj se moglo dogoditi u srednjoj dobi.
Desetak sekundi koje nisu znale objasniti što se događa
Prve tegobe pojavile su se krajem 2018., kada je imala 45 godina. Trajale su desetak sekundi: osjećaj topline i mučnine podizao se iz trbuha prema glavi, uz neugodnu slutnju da će se nešto dogoditi.
Epizode su se ponavljale, ali bez prepoznatljivog objašnjenja. Prema njezinu svjedočanstvu, liječnici su provjeravali srce i obavljali pretrage, no uzrok nije pronađen. Razmatrala se mogućnost da osjeća valunge povezane s menopauzom.
U travnju 2020. iznenada je pala u kuhinji pred kćeri. Dva mjeseca poslije uslijedio je napadaj nakon kojeg je završila u bolnici. Suprug ju je pronašao u krevetu bez svijesti, s grčenjem ruku i nogu, te pozvao hitnu pomoć. Probudila se zbunjena, ne znajući kako je ondje dospjela. Poslije je postalo jasno i da se teško prisjeća brojnih događaja iz prethodnih godina.
Daljnjom obradom dijagnosticirana joj je epilepsija temporalnog, odnosno sljepoočnog režnja. U povratku svakodnevici pomagala joj je obitelj, dok je na poslu pregledavala stare poruke i dokumente kako bi ponovno pohvatala projekte na kojima je radila.
Napadaj ne mora uključivati pad i grčenje
Upravo je neupadljiv početak važan dio ove priče. Epilepsiju često zamišljamo kroz gubitak svijesti, pad i snažne trzaje, no napadaji mogu imati drukčiju sliku.
Britanska zdravstvena služba NHS među mogućim simptomima navodi kratkotrajni gubitak kontakta s okolinom, zagledanost i nemogućnost uobičajenog odgovaranja. Mogu se pojaviti neobični mirisi, trnci, promjene vida ili iznenadan strah. Osoba se epizode poslije može sjećati, ali i ne mora.
Takve smetnje nisu same po sebi dokaz epilepsije jer mogu imati druge uzroke. Jednako tako, jedan napadaj ne znači automatski dijagnozu ove bolesti. Epilepsija se može prvi put pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi. NHS navodi da simptomi često počinju u djece i osoba starijih od 50 godina, što ruši uvriježenu predodžbu da je riječ isključivo o bolesti koja se otkriva u djetinjstvu.
Novo istraživanje skreće pozornost na krvne žile
Zašto se bolest kod nekih ljudi prvi put javlja mnogo kasnije, pitanje je na koje nema jednog odgovora. Dio objašnjenja znanstvenici traže u zdravlju krvnih žila.
Istraživanje objavljeno u časopisu JAMA Neurology objedinilo je podatke iz šest američkih kohortnih studija. Obuhvatilo je 42.257 sudionika prosječne dobi oko 71 godine, među kojima je tijekom prosječno 9,3 godine praćenja njih 1500 razvilo epilepsiju s početkom u dobi od najmanje 65 godina.
Dijabetes, povišeni krvni tlak, trenutačno pušenje i kronična bubrežna bolest bili su povezani s većim rizikom. Kod osoba s prethodnim moždanim udarom rizik je bio približno dvostruk.
Važno je razlikovati ovu skupinu od ljudi kojima se bolest pojavi u četrdesetima: istraživanje se bavilo početkom epilepsije u starijoj dobi i ne objašnjava izravno Clairein slučaj. Nalazi također pokazuju povezanost, a ne dokazuju da pojedini čimbenik sam uzrokuje epilepsiju. Autori smatraju da rezultati podupiru pretpostavku o važnosti oštećenja krvnih žila mozga.
Menopauza može dodatno otežati prepoznavanje
Claireina priča otvara i pitanje preklapanja simptoma u srednjoj dobi. Međutim, iz njezina iskustva ne treba izvlačiti zaključak da su valunzi znak epilepsije. Organizacija Epilepsy Action objašnjava da hormonske promjene tijekom perimenopauze mogu utjecati na obrazac napadaja kod žena koje imaju epilepsiju. Posebno se to može odnositi na one čiji su napadaji već povezani s menstrualnim ciklusom.
Utjecaj hormonskog nadomjesnog liječenja nije jednak kod svih žena, a moguće su i interakcije s pojedinim lijekovima protiv napadaja. Zato se takvo liječenje prilagođava individualno, u dogovoru s liječnikom. Hormonska terapija pritom nije zamjena za liječenje epilepsije.
Uredan nalaz ne zatvara uvijek priču
Kod sumnje na napadaj važan je što precizniji opis događaja: kako je počeo, koliko je trajao, je li osoba odgovarala i kako se ponašala poslije. Svjedok može dati podatke kojih se sama osoba ne sjeća.
Smjernice britanskog NICE-a ističu važnost razgovora s pacijentom i svjedocima te videosnimke ako postoji. U obradi se, ovisno o procjeni, koriste EKG, EEG i snimanje mozga. Posebno naglašavaju da se uredan EEG ne smije koristiti kao razlog za isključivanje epilepsije.
Dijagnoza, međutim, otvara i mogućnost uspješnog liječenja. Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da bi do 70 posto oboljelih moglo živjeti bez napadaja uz odgovarajuću dijagnozu i terapiju. Prema svojem svjedočanstvu, Claire od 2022. nema napadaje uz propisani lijek levetiracetam. Pazi na san i redovito se kreće, no teškoće s pamćenjem nisu potpuno nestale. Svakodnevne aktivnosti zato bilježi i na društvenim mrežama, stvarajući osobni podsjetnik na vlastiti život.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....