Sarah Corbett-Winder (40) nekada je bila modna urednica britanskog izdanja časopisa Vogue, a danas se djelomično bavi influencerskim poslom te na Instagramu ima preko 319 tisuća pratitelja.
U opisu profila sebe naziva "ludom majkom troje djece", a njezine objave uglavnom su ispunjene šarenim i vedrim modnim kombinacijama. Sarah je, naime, i dizajnirala kolekcije za razne brendove, a danas vodi i vlastiti krojački brend, piše Daily Mail.
Ovih dana u britanskim medijima odjeknula je njezina vrlo osobna ispovijest o dugogodišnjoj borbi s anoreksijom, koja traje još od njezine 18. godine. Sarah je na Instagramu, naime, objavila tekst o "Annie“, zamišljenoj figuri koja predstavlja njezinu drugu stranu, borbu sa poremećajem u prehrani.
"Ponekad je tiha. Ponekad je glasna. Ali uvijek je na neki način prisutna", napisala je u opisu objave.
Objava je privukla veliku pažnju, stotine komentara i brojne privatne poruke pratitelja, koji su joj se javili poručivši da prolaze kroz isto iskustvo.
Sarah Corbett-Winder je otkrila kako je tijekom posljednje 22 godine bilo dugih razdoblja kada je imala toliko nisku tjelesnu težinu da bi joj menstruacija potpuno izostala. Pokušavala je rješavati svoj problem s terapijom i hipnoterapijom, posjećivala nutricioniste i odlazila u specijalizirane zdravstvene klinike.
Kad bi se usopjela nešto udebljati, pomislila bi da je pronašla rješenje, odnosno način da se izliječi. No svaki put bi se anoreksija ponovno vratila. Iako bi, kako kaže, "voljela da joj se dokaže suprotno", Sarah kaže da ne vjeruje da će ikada biti "potpuno izliječena".
Anoreksiju, kaže, danas vidi kao nešto čega se možda ne može u potpunosti osloboditi, ali što može naučiti držati pod kontrolom.
"I zapravo, kada sam to shvatila, sve je postalo malo opuštenije. Pritisak je nestao", priznaje Sarah.
Sve je počelo jednom rečenicom
Kada je imala 18 godina, Sarah se doselila u London kako bi studirala likovnu umjetnost na fakultetu Slade, a tada je započela vezu s mladićem za kojeg danas kaže da je bio najgora osoba na svijetu. Na pitanje što pod tim misli, objašnjava:
"Bio je jako povezan s drogom, partijima i istočnim Londonom, a ja sam bila mlada i to me impresioniralo. Družili smo se s puno modela i ljudima koje biste nazvali "cool" ekipom. Jedne smo se večeri vratili s tuluma, bilo je rano jutro, a on mi je rekao: ‘Stvarno te volim, iako imaš debele noge". Sarah se sjeća da je tada nosila konfekcijski broj 36.
Prisjećajući se tog trenutka, Sarah kaže kako ju je njegova opaska potpuno zatekla, jer uopće nije razmišljala o svom tijelu na taj način. Nakon te večeri probudila se s odlukom da mora nešto promijeniti, da noge moraju biti mršavije.
Mračno i iscrpljujuće
U godinama koje su uslijedile, od njezine 18. pa do 25. godine, Sarah je prolazila kroz najteže razdoblje kada je riječ o odnosu prema hrani. Iako ne otkriva koliko je najmanje težila, kaže kako je bila toliko mršava da joj je čak i sjedenje na stolcu stvaralo bol. U tom razdoblju izgubila je i menstruaciju.
Anoreksiju opisuje kao vrlo mračno, usamljeno i iscrpljujuće iskustvo. Nastojala je ostaviti dojam da normalno jede, no svaki odlazak u restoran zahtijevao je unaprijed planiranje, proučavanje jelovnika i odabir jela prije dolaska. Kada bi prijatelji predložili izlazak, pokušala bi prva odabrati restoran, kako bi bila sigurna da na meniju postoji nešto što joj odgovara.
Bilo je i razdoblja kada bi, ako bi odlazila nekome u goste i znala da će joj biti pripremljen obrok, cijeli dan prije toga izbjegavala hranu kako bi se "pripremila", a nakon toga bi često nastavila ne jesti sve do sljedećeg dana.
Sve to radila je istovremeno pokušavajući sakriti svoju borbu od drugih i paziti da nitko ne primijeti što se događa. Svoje ponašanje opisuje kao život u kojem se osjećala poput špijuna koji stalno mora paziti na svaki svoj potez.
Također je postala vrlo vješta u uvjeravanju drugih da je sve u redu. Sarah se prisjeća situacije kada je njezina sestra u kupaonici pronašla laksative, te joj poslala poruku da ih je vidjela i da je zabrinuta.
Sarah bi joj tada pokušala umanjiti problem, obećala bi da će prestati, no već tjedan dana kasnije ponovno bi se vratila istom ponašanju. Kako kaže, anoreksija je bila svojevrsna igra uma: nije lagala samo ljudima oko sebe, nego je počela lagati i samu sebe.
Majčinstvo kao nova borba
Sarah je oduvijek znala da želi postati majka, no početkom tridesetih godina menstruacija joj je potpuno izostala. Upravo želja za djecom bila je razlog zbog kojeg je odlučila promijeniti odnos prema hrani i povećati unos kalorija kako bi ponovno dobila menstruaciju.
"Svjesno sam odlučila jesti više, jer sam željela vratiti menstruaciju. I uspjela sam, imala sam sreće", ispričala je.
No, činjenica da je uspjela vratiti težinu potrebnu za trudnoću kod nje je stvorila lažni osjećaj kontrole. Imala je dojam da anoreksiju može uključiti i isključiti kada poželi.
"Svaki put kada sam bila trudna osjećala sam kao da nisam anoreksična, jer sam znala da imam nešto u sebi i to je nadjačalo sve ostalo", objasnila je Sarah.
Nakon rođenja prvog djeteta, samo pet mjeseci kasnije, ponovno je ostala trudna, što opisuje kao "sretnu slučajnost". U tom kratkom razdoblju anoreksija se nije vratila, no prije rođenja trećeg djeteta, tijekom dvije i pol godine, priznaje da se ponovno počela vraćati starim obrascima.
Nakon posljednjeg poroda Sarah se prisjeća čak da je osjetila neobičan osjećaj zadovoljstva kada joj je menstruacija ponovno izostala.
"Gotovo kao da je to bio osjećaj postignuća, jer si došao do takve točke. Znala sam da je to loše za mene, ali upravo toliko je anoreksija snažna", rekla je.
Tijekom tridesetih godina menstruacija joj je povremeno prestajala i vraćala se, no danas kaže da se srećom ponovno stabilizirala i postala redovitija.
Sarah danas ima troje djece, a najviše se boji da se njezina borba s poremećajem hranjenja ne prenese na njih.
"Ono što zaista ne želim jest da se ovo prenese na njih", priznaje. Planira sa starijom djecom otvoreno razgovarati o svom poremećaju prehrane, jer smatra da je bolje da o tome sve znaju nego da sami pokušavaju razumjeti njezino ponašanje.
U posljednje vrijeme napravila je i male, ali važne promjene u svakodnevnom životu, poput toga da je počela doručkovati zajedno sa svojom obitelji.
"Sigurna sam da su do tada moja djeca mislila da njihova mama nikad ne doručkuje", zaključila je Sarah.
Njezina borba još traje, ali Sarah danas zna da nije sama
U posljednje vrijeme Sarah je razvila jutarnji ritual u kojem se nakon buđenja obraća izravno "Annie", zamišljenoj figuri koja predstavlja njezin poremećaj prehrane.
Svako jutro podsjeća samu sebe da, iako će taj dio nje uvijek postojati, on ne mora upravljati njezinim životom. Svoj odnos opisuje kao nešto što mora naučiti razumjeti i kontrolirati, a ne nešto što može jednostavno izbrisati.
"Mogla bih se zavaravati da je sve u redu i da je Annie nestala, ali stvarnost je da će ona zauvijek biti tu. Ono što je važno jest kako ću razvijati svoj odnos s njom“, kaže Sarah za Daily Mail
Nada se da će s vremenom glas anoreksije postajati sve tiši, a ona će imati sve veću kontrolu nad svojim životom i odnosom prema hrani, piše.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....