Jedna od prvih promjena koje u prehranu uvode oni koji se odluče paziti što jedu pogađa skupinu mliječnih proizvoda. Umjesto do tog trenutka korištenog, mnogi se prebacuju na novi, bolji izbor. Ili tako barem vjeruju. Je li doista bolje jesti grčki jogurt s nula posto masti nego običan? Je li bolje uzeti onaj obogaćen proteinima nego klasičan jogurt? Je li bolje uzeti voćni nego obični.
što god da ste pomislili, vjerojatno ste u krivu.
Kod jogurta se lako uhvatiti za jednu brojku na prednjoj strani pakiranja. "0 % masti", "high protein" ili "fitness" zvuče kao očito bolji izbor, ali nutritivna vrijednost proizvoda određuje se tek kad se pogleda cijela deklaracija. Ponekad će običan jogurt s oko 3 % mliječne masti imati jednostavniji sastav, a klasični grčki jogurt čak i više proteina od proizvoda koji se posebno prodaje kao proteinski.
Ni jogurt s 0 % mliječne masti nije nužno loš, ali nije automatski bolji od punomasnijeg. Kad se iz mlijeka ukloni mast, proizvod gubi dio gustoće i kremaste teksture. Kod običnog prirodnog jogurta to se može riješiti samim načinom proizvodnje i većim udjelom mliječnih proteina, ali kod brojnih industrijskih proizvoda tekstura se nadoknađuje mlijekom u prahu, koncentratima mliječnih proteina, škrobom, pektinom ili drugim stabilizatorima. Zato je korisnije pogledati popis sastojaka nego birati jogurt samo prema postotku masti.
Upravo nas na to upozorava poučan video objavljen na talijanskoj inačici popularnog profila Cookist. Pronaći ćete ga na kraju teksta i utvrditi znanje, no idemo ipak sve napisati, za slučaj da niste "na ti" s talijanskim ili vam se ne da gledati video.
Ovo što smo naveli za obične i grčke, slično vrijedi i za takozvane proteinske jogurte. Naziv "proteinski" ne govori koliko proteina proizvod zapravo sadrži u usporedbi s drugim jogurtima. Ako obični grčki jogurt koji kupujete ima, primjerice, 10,3 g proteina na 100 g, a neki proizvod označen kao proteinski oko 9 g na 100 g, grčki je jogurt u tom pogledu zapravo bolji izbor, a obično i manje košta. Zbog toga uvijek poređujte brojke na 100 g navedene u deklaraciji, a ne naziv proizvoda na prednjoj strani čašice.
Posebno varljivi mogu biti voćni jogurti s 0 % masti. Uklanjanje nekoliko grama mliječne masti ne znači mnogo ako se u jogurt nakon tog postupka doda zaslađeni voćni pripravak, šećer, sirupi ili drugi ugljikohidrati. Takav proizvod može imati jednako, pa čak i više kalorija od običnog prirodnog jogurta s oko 3 % masti.
Zato je kod jogurta korisnije gledati tri stvari: proteine, ukupnu energetsku vrijednost i popis sastojaka. Jednostavan prirodni ili grčki jogurt s nekoliko osnovnih sastojaka često je bolja polazišna točka od proizvoda koji na pakiranju najglasnije ističe što je iz njega uklonjeno ili što mu je naknadno dodano.
Ako vam je, pak, važna raznolikost fermentacijskih kultura, obični kefir često ima prednost pred jogurtom grčkog tipa s 0 % masti. Klasični jogurt obično fermentira nekoliko dobro definiranih bakterijskih kultura, dok kefir tradicionalno nastaje djelovanjem raznolikije zajednice bakterija mliječne kiseline i kvasaca. Zato kefir može sadržavati veći broj različitih mikroorganizama, a usporedbu tih dvaju mliječnih proizvoda po pitanju živih kultura možete najslikovitije shvatiti iz videa, u kojem su oba proizvoda stavljena pod mikroskop.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....