S povratkom normalnijih temperatura vraćamo se spizi koja nam se nije jela dok su vladale vrućine, a jedna od namirnica kojoj se mnogi raduju je - fažol. No dok će jedni uživati u jelima s grahom, pa će se poslije hvaliti kako su dobar fažol pojeli, drugi će, nakon što ga pojedu, muku mučiti. Takvima ćemo, jer nam ih je žao, ukazati na jednu posebnu vrstu graha koja izaziva manje probavnih tegoba. Zove se zlatni grah.
Nikad čuli? Zove se još i mungo grah, a već se neko vrijeme nudi u prodavaonicama zdrave hrane, ali i u bolje opskrbljenim supermarketima. Ova mahunarka porijeklom iz Indije nutritivnom smislu ima sve ono zbog čega volimo mahunarke - dosta proteina, vlakana, folata, magnezija, kalija i željeza, a vrlo malo masti. Kuhani mungo pritom je prilično lagan obrok - 100 g daje oko 7 g proteina i 7 g vlakana, uz dobru količinu folata i minerala.
Također je dobar izvor proteina - suhi mungo ima otprilike 20 do 24 posto proteina, a njegov aminokiselinski sastav dobro se nadopunjuje sa žitaricama pa ga je dobro, osim sa suhim mesom, kombinirati s orzom ili rižom.
A evo sad i razloga zašto je bolje podnošljiv za probavu u odnosu na druge mahunarke. Dok drugi njegovi srodnici poput graha, boba i slanutka mogu izazivati nadutost zbog oligosaharida koje ne možemo potpuno razgraditi pa ih bakterije u debelom crijevu fermentiraju, kod ove vrste graha ti su spojevi zastupljeni u manjoj količini pa izaziva manje nadutosti.
Ako ste izuzetno osjetljivi na oligosaharide koji izazivaju nadimanje, osigurajte se namakanjem mungo graha prije kuhanja, skuhajte ga do potpune mekoće i uvedite ga u prehranu postupno, malo po malo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....