Odmah na početku istaknut ćemo kako nam ne pada napamet cjepidlačiti oko terminologije. Ako izgleda kao burek i radi se kao burek, a pored toga ga i Turci nazivaju burekom, onda je burek. I strašno je dobar. Može se raditi od gotovih kora ili od ručno rađenih i pažljivo razvučenih, baš kao i kod nas poznatije vrste, a posebnost mu je u nadjevu. Za razliku od klasičnih vrsta na kakve smo već navikli, ovaj sadrži jedan pomalo neočekivan, ali ipak sasvim logičan dodatak. Poriluk.
Burek s porilukom je, jednom kad se oporavite od šoka, stvarno dobra stvar, kojoj to podcijenjeno povrće daje pun i bogat okus, potpuno drugačiji od variva od poriluka, ako vas to brine. Poriluk se ne kuha, nego se dinsta i tijekom tog procesa oslobađa se okus koji bismo prije povezali s dinstanim...