Koliko god svi obožavali dobar espresso, capuccino, machiato, malu ili veliku s mlikom ili što već naručujete kad sjednete u kafić na kavu, mnogi od nas jako vole popiti dobru tursku kavu. S njom započinju dan tražeći energetski poticaj ili je kuhaju kad požele sjesti na miru, da ih nitko ne smeta, ili još bolje, kad im netko navrati na kavu i dobru dozu povjerljivih razgovora.
Međutim, unatoč obožavanju koje osjećaju prema tom gotovo mističnom crnom napitku, nekima nikako im ne polazi za rukom skuhati je kako treba. Da ima neodoljivo pun okus i s onu mitsku pjenicu na površini.
Pa se pitaju u čemu je problem. Je li do kave? Možda je mješavina koju koriste promijenila sastav od kad ju je kuhala njihova mama, baka ili tetka iz Bosne od koje su naučili pripremati kavu? Možda. No prije će biti da nikad u potpunosti nisu savladali tehniku.
Mnogi ne znaju da se za pravu, dobru kavu voda ne smije proključati. Kogomu, odnosno posudicu u kojoj se kava kuha, treba maknuti s vatre čim se pojave prve naznake da će voda uzavrjeti. Potom se dio vode prelije u šalicu, a u ostatak se doda kava.
Sve se lijepo promiješa pa se kogoma vrati na vatru, pri čemu valja pomno paziti na trenutak u kojem će se razina kave početi dizati. Čim se to dogodi, prije nego kava prekipi preko ruba posudice, kogoma se miče sa štednjaka i u nju se vraća voda koja je prethodno prelivena u čikaricu sa strane.
Za mnoge je ovo trenutak u kojem podijele kavu u šalice i prepuštaju se uživanciji, no upućeni tvrde kako bi za pravu pravcatu, najbolju moguću kavu, trebalo učiniti još jedan korak.
Prema ovom savjetu, nakon što se kava od kuhanja odmorila koju sekundicu, treba joj dodati žličicu hladne vode - tek tada je spremna za posluživanje.
Zahvaljujući ovom malom triku uživat ćete u najboljoj kavi koju ste ikad pili, a svi koji vam navrate na čikaricu omiljenog napitka pitat će vas u čemu je tajna.