Bez obzira na to što Hvarom haraju gotovo nesnosne ljetne sparine i toplinski valovi, zbog čega nam je apetit ipak nešto slabiji nego za ugodnijeg vremena, kada se dobri prijatelji nađu, može se guštati u dobroj spizi. Pa čak i u spoju međimurske i mediteranske kuhinje. A kako je do njega došlo?
Kao i svakog puta. Poznati jelšanski gurman Nikša Bojanić – Matijac lako nađe razloga za okupiti njemu drage ljude, a onda u pomoć pozove poznatog međimurskog glazbenika Franju Preložnjaka - Žaka, koji već gotovo deset godina ljeti zabavlja turiste na Otoku sunca, pa zato i nastane ta posve zanimljiva, odnosno kombinirana gastronomska fešta.
- Naši stari su još onda kad sam bi dite govorili da kuća u koju nitko ne dolazi, ništa ni ne vridi. Izbjegli smo mi vrućinu i okupili se navečer, iako sam ja cili dan po zvizdanu bio u pripremama. Ovaj put smo se odlučili za mesni meni, valjda će biti dosta 40 deka po glavi. Uglavnom, faliti ne smije, pa se tu našlo svega - janjetine, teletine, ramsteka, svinjetine, pa i piletine. Moji specijaliteti su peka, teletina s domaćim mladim krompirima, a ostalo ide na gradele i ražanj. Jela s ražnja su, čini mi se, u posljednje vrijeme sve popularnija, jer sam uočio da su mi prijatelji doslovno poludili za kokošjim krilcima s ražnja – ispričao nam je Matijac.
Jelšanski ‘bonkulović‘ je na svojoj terasi okupio 30-tak ljudi, miješano društvo muškaraca i žena, domaćih i fureštih, tko bi znao nabrojiti odakle su sve stigli. Krenulo se sa Žakovim međimurskim varivom od kelja pupčara (odnosno od prokulica) pa se nastavilo s jelima ispod peke, s gradela i ražnja. Za bolji apetit podijeljena je i domaća salata od rajčica i krastavaca, svi su bili baš prezadovoljni, a nakon završene gaže društvu su se priključili Žak i njegova kolegica, vrsna pjevačica Ana Orsag, pa su što se od njih i očekivalo, pjesmom dodatno podigli atmosferu.
- Doista me iznenadilo koliko je variva otišlo, bila je puna teća, a ostalo ga je tek malo. To mi je baš drago, jer znači da sam uspio, da je bilo dobro skuhano. Neki su, kako sam čuo vadili, dva ili tri puta, pa nije mi onda ni žao da sam uz špaher bio gotovo dva sata. A da biste pojmili o kojoj se količini radi spomenut ću samo da je za to jelo bilo potrebno pola kila kelja pupčara, po 150 gama mrkve, krumpira i paprike – žute, crvene, zelene, po 100 gr tikvica, graška i luka, 2 režnja češnjaka te po 150 grama pancete, svinjske lopatice i telećeg vrata. Naravno, tome dodajemo malo svinjske masti, crvenu papriku, sol, papar i lovorov list – objasnio je Žak pa nam je, nakon što je izrecitirao popis sastojaka, otkrio i proces pripreme, koji je vrlo poseban.
Najprije se, naveo je, pancetu nareže na komadiće i kuha u 2 litre vode. Na masti se prže luk i češnjak te se pomalo dodaje ostale sastojke, a na koncu sve završi u teći zajedno sa začinima koje se dozira po želji. Kuhanje traje najmanje sat i pol, a zanimljivo je da sve ostane fino, kompaktno i ukusno. Varivo su pohvalili svi, čak i oni koji preferiraju jela s nešto više proteina. Netko se našalio da je u društvu bilo i onih koji zbog svoje tjelesne težine, ne daj Bože da bi zatrebalo, ne bi mogli u medicinski helikopter.
Ali, bilo kako bilo, bila je to odlična Matijčeva ljetna fešta, uz kvalitetna hvarska vina i dobru pismu dalmatinsku. Završila je tek u kasnim noćnim satima, a neki su se prije odlaska na počinak rashladili kriškama slasne lubenice, jer valjalo se nakon burne večeri nekako pripremiti za sutrašnje radne obveze.